Dardanci

Dardanci ili Dardani (gr. Δαρδάνιοι) su bili pripadnici ilirsko-tračkog plemena^[1][2] koje je u antičko vrijeme naseljavalo područje Balkana (dijelove teritorija današnjih država Srbije, Makedonije i Kosova). Njihova zemlja zvala se Dardanija.

Podrobnu onomastičku studiju je načinio Radoslav Katičić koji smatra da se dardanski jezik rasprostirao cijelom središnjom Ilirijom (sjeverno od južne Crne Gore, zapadno od Morave s izuzetkom Liburnije na sjeverozapadu, i vjerojatno sjeverno u Panoniju).^[3][4]

U 1. stoljeću pr. Kr. zabilježeni su njihovi upadi sa Skordiscima na teritorije tadašnje Makedonije. Početkom 1. stoljeća Rimljani su ih konačno apsorbirali te je Dardanija postala dio rimske provincije Moesia Superior (dio teritorije današnje Srbije južno od rijeke Dunav, Kosovo i sjeverna Bugarska). Prema povjesničaru Strabonu, Dardanci su bili podijeljeni u dvije pod-grupe; Galabri i Thunaki. Strabon inače nije pohvalno opisao Dardance kada je rekao da su divlji i prljavi, iako je dodao da vole glazbu. Kasnije, krajem 3. stoljeća, car Dioklecijan je Meziju podijelio, iz nje izdvojio Dardaniju i uspostavio joj sjedište u Naissusu (Niš).

1. ↑ “ ... mnogo se raspravljalo o tome da li su Dardanci bili Iliri ili Tračani. Jendo od mišljenja je da su to bila tračanska plemena koja su dugo godina bila izložena ilirskim utjecajima ...“ J. J. Wilkes, The Illyrians, 1992., str. 85. ISBN 0631198075
2. ↑ "Dardanci koji su živjeli na granicama s Ilirima i Tračanima su uspjeli sačuvati svoju individualnost i kao jedini narod u toj oblasti sačuvati etničko jedinstvo dugo nakon što su vojno i politički bili poraženi od Rimljana ... i u vremenu okončanja antičkog svijeta, kada je na Balkanu nastalo vrijeme etničkih previranja, Dardanci su, jedini od plemena središnjeg Balkana, odigrali najvažniju ulogu u stvaranju novih naroda koji su zauzeli mjesto starih naroda.“ Fanula Papazoglu, The central Balkan tribes in pre-Roman times: Triballi, Autariatae, Dardanians, Scordisci and Moesians, Amsterdam, 1978., str. 131. ISBN 9025607934
3. ↑ Radoslav Katičić, "Die neuesten Forschungen uber die einhemiche Sprachschist in den Illyrischen Provinzen", 1964., str. 9.-58., i "Zur frage der keltischen und panonischen Namengebieten im romischen Dalmatien", 1965., str. 53.-76. ANUBiH 3 GCBI 1
4. ↑ Radoslav, Katičić, Ancient languages of the Balkans, The Hague – Paris, 1976.