David Lynch | |
---|---|
David Lynch na Filmskom festival u Cannesu 2017. godine | |
Rodno ime | David Keith Lynch |
Rođenje | 20. siječnja 1946. Missoula, Montana, SAD |
Smrt | 15. siječnja 2025. |
Godine rada | 1966. – 2025. |
Supruga | Peggy Lentz (1967. – 1974.) Mary Fisk (1977. – 1987.) Mary Sweeney (2006.) Emily Stofle (2009. – 2023.) |
WWW | |
Nagrade Oscar | |
2019.Oscar za životno djelo | |
Nagrade Saturn | |
Nagrada za životno djelo 1993. | |
Ostale nagrade | |
Zlatna palma 1990. Divlji u srcu Nagrada Filmskog festivala u Cannesu za najboljeg redatelja 2001. Mulholland Drive Venecijanski filmski festival 2006. Zlatni lav za životno djelo Independent Spirit Awards 2007. Nagrada za posebna dostignuća | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu |
David Keith Lynch (Missoula, 20. siječnja 1946. – 15. siječnja 2025.[1]) bio je američki filmaš, televizijski redatelj, vizualni umjetnik, glazbenik i glumac. Poznat po svojim nadrealnim filmovima, Lynch je razvio svoj jedinstveni vizualni stil, popularni nazivan "Linčevski stil", a kojeg karakteriziraju snene scene i specijalni dizajn zvuka. Nadrealni i u mnogim slučajevima nasilni elementi njegovih filmova na reputaciji su da "zastrašuju, vrijeđaju i mistificiraju" svoje gledatelje.[2]:245.
Rođen u obitelji srednje klase u Missouli, država Montana, Lynch je djetinjstvo proveo putujući SAD-om prije nego što je upisao studij slikarstva na Pennsylvania Academy of Fine Arts u Philadelphiji gdje se i započeo baviti produkcijom kratkih filmova. Odlučivši se u potpunosti posvetiti tom mediju, preselio se u Los Angeles gdje je producirao svoj prvi film, nadrealni horor Eraserhead (1977. godine). Nakon što je film postigao kultni status, Lynchu je ponuđena režija filma Čovjek-slon (1980.) koji mu je donio veliki uspjeh i proboj. Nakon toga je snimio dva filma za produkciju kuću De Laurentiis Entertainment Group: znanstveno-fantastični ep Dina (1984.) koji je bio kritički i komercijalni neuspjeh, te neo-noir kriminalistički film Plavi baršun (1986.) koji je pobrao hvalospjeve filmske kritike.
Početkom 90-tih godina prošlog stoljeća, s Markom Frostom, kreirao je iznimno popularnu, misterioznu televizijsku seriju Twin Peaks (1990. – 1991.), a nakon nje je snimio i prequel u obliku filma Twin Peaks: Vatro hodaj sa mnom (1992.); zatim film ceste Divlji u srcu (1990) i obiteljski film Prava priča (1999.). Ipak, nije odustao od snimanja nadrealnih filmova pa je tako snimio Izgubljenu autocestu (1997.), Mulholland Drive (2001.) i Unutarnje carstvo (2006.). U međuvremenu je objeručke prihvatio Internet kao novi medij, pa je producirao nekoliko web serija, kao što su animirani Dumbland (2002.) i nadrealni sitcom Rabbits (2002).
Tijekom svoje karijere, Lynch je zaradio tri nominacije za prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najboljeg redatelja,[3][4][5] te jednu u kategoriji najboljeg scenarija. Dva puta je osvojio francuskog Césara za najbolji strani film, kao i Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Cannesu te počasnu nagradu za životno postignuće na filmskom festivalu u Veneciji. Francuska vlada dodijelila mu je Legion of Honor, najveće priznanje koje jedan civil može dobiti,[6] a te iste godine (2007.) The Guardian ga je opisao kao "najvažnijeg redatelja ove ere".[7] Allmovie proglasio ga je "renesansnim čovjekom modernog američkog filmskog stvaralaštva",[8] a uspjesi njegovih filmova označili su ga kao "prvog popularnog nadrealista".[9]