Demokratski socijalizam

v • u  Socijalizam Struje Afrički socijalizam Arapski socijalizam Komunizam DeLeonizam Demokratski socijalizam Ekosocijalizam Cehovski socijalizam Libertarijanski socijalizam Tržišni socijalizam Revolucionarni socijalizam Socijalni anarhizam Socijaldemokracija Socijalistička tržišna ekonomija Utopijski socijalizam Vjerski socijalizam Budistički socijalizam Kršćanski socijalizam Islamski socijalizam Ključni problemi Kritike socijalizma Povijest socijalizma Socijalistička ekonomija Socijalistička država Vrste socijalizma Ljudi i organizacije Popis socijalista Međunarodni savez radnika Druga Internacionala Treća Internacionala Četvrta Internacionala Socijalistička Internacionala Povezane teme Anarhizam Klasna borba Demokracija Diktatura proletarijata Egalitarizam Jednakost iznosa Internacionalizam Marksizam Proleterska revolucija Socijalizam u jednoj zemlji Trgovinski savez Utilitarizam

Demokratski socijalizam je politička filozofija koja zagovara kao krajnji cilj demokratsko nadilaženje gospodarskog kapitalizma i uspostavljanje društveno-gospodarskog sustava temeljenog na izravnoj demokraciji u politici i ekonomiji, te na demokratski planiranoj proizvodnji.^[1] U pitanju je, dakle, sustav proizvodnje i raspodjele koji bi bio u skladu s potrebama svake pojedinke i svakog pojedinca, te društva kao cjeline, i koji bi uzimao u obzir nosive kapacitete i uvjete obnove okoliša.

Pristaše ovakve političke filozofije demokratski socijalizam ne vide kao utopijsko društveno stanje u neodređenoj budućnosti, nego kao proces nadilaženja kapitalizma demokratskim sredstvima, koji slijedi višestoljetnu tradiciju emancipatorskih borbi radnika, poljoprivrednika, žena, manjina i starosjedilaca. To demokratsko nadilaženje gospodarskog kapitalizma se odvija:

• Na političkoj razini oblikovanjem i uvođenjem novih oblika suradnje zajednice u suodlučivanju o javnim pitanjima, kao što su participativni proračun, izravna demokracija na lokalnoj razini (s građanskim skupovima i javnim skupštinama) i zamjena predstavničkog sustava izravnim sudjelovanjem u suodlučivanju i predstavničkim sustavom;
• Na mikrogospodarskoj razini uvođenjem oblika ekonomske izravne demokracije, kao što su zajedničko vlasništvo zaposlenih, suodlučivanje i samoupravljanje, te zadružništvo;
• Na makrogospodarskoj razini ukidanjem tržišta i konkurencije kao društvenih mehanizama koji u kapitalizmu prouzrokuju stalne krize i uspostavljanjem alternativnih načina koordinacije proizvodnje i raspodjele dobara kao što su suradnja između proizvodnih jedinica umjesto konkurencije i demokratsko planiranje umjesto ”slijepe” tržišne proizvodnje;
• U odnosu prema okolišu planiranjem obujma gospodarstva u skladu s nosećim i obnovljivim sposobnostima okoliša, te održivim i stabilnim gospodarskim rastom temeljenim na preraspodjeli već postojećeg bogatstva i istovremenom uvođenju ekološki prihvatljivih tehnologija; za to treba na globalnoj razini osigurati jednakopravan pristup svake pojedinke i svakog pojedinca vodi za piće, obradivom zemljištu i drugim prirodnim resursima koji omogućuju pristojan život;
• U odnosu prema klasnim i pitanjima identiteta ukidanjem kako klasnih razlika između rada i kapitala tako i svih drugih oblika nejednakosti i podređenosti na društvenoj razini, naročito diskriminacije na osnovi rase, spola, seksualne orijentacije, nacionalne ili etničke pripadnosti, svjetonazora i hendikepa.

Pristaše ove političke filozofije su svijesne da ova politika ne može opstati u samo jednoj državi i zauzimaju se za internacionalizam. Zauzimaju se za nadilaženje svjetskog kapitalizma, te se stoga nadovezuju na emancipatorske pokrete i stranke iz cijelog svijeta. Borba se pozicionira u svjetski antikapitalistički pokret, kojega čine različiti radnički i sindikalni pokreti, te demokratsko-ljevičarske stranke, organizacije i pojedinci.

Emancipatorski pokreti za promjenu sustava se organiziraju na dva načina. S jedne strane organizuju se kao stranke koje žele dobiti demokratsku političku moć i djelovati kao protusustavski režim, a s druge strane kao pokreti koji se bore za promjenu sustava bez želje za preuzimanjem političke vlasti. Idealna pozicija je jednakovrijedno udruživanje obje protusustavske strategije za dostizanje istog cilja: onih koji djeluju odozdo, i mijenjaju dosadašnje društvene odnose, i onih koji u formalnom političkom prostoru mijenjaju politike odozgo.^[2]

Termin "demokratski socijalizam" koristi se i kao sinonim za "socijalizam", ali se pridjev "demokratski" koristi za razlikovanje demokratskih socijalista od boljševizma i marksističko-lenjinističkog modela izgradnje socijalizma, koji se smatra nedemokratskim i autoritarnim, te iskrivljenjem plemenite ideje socijalne pravde.

1. ↑ Busky, Donald F. (July 20, 2000). Democratic Socialism: A Global Survey. Praeger. pp. 7–8. ISBN 978-0275968861. Democratic socialism is the wing of the socialist movement that combines a belief in a socially owned economy with that of political democracy.
2. ↑ http://www.demokraticni-socializem.si/