U kemiji, derivat je spoj koji je izveden iz sličnog spoja kemijskom reakcijom.
U prošlosti je derivat također označavao spoj za koji se može zamisliti da nastaje iz drugog spoja, ako se jedan atom ili grupa atoma zamijeni drugim atomom ili grupom atoma,[1] ali moderni kemijski jezik sada koristi izraz strukturni analog za ovo značenje, čime se eliminira dvosmislenost. Izraz "strukturni analog" uobičajen je u organskoj kemiji.
U biokemiji se riječ koristi za spojeve koji se barem teoretski mogu formirati iz prekursora spoja.[2]
Za olakšavanje analize mogu se koristiti kemijski derivati. Na primjer, analiza točke taljenja (tt) može pomoći u identifikaciji mnogih organskih spojeva. Takav način određivanja molarne mase molekula naziva se krioskopija. Ona se temelji na mjerenju sniženja ledišta neke tvari i potom izračunavanja molarne mase. Može se pripraviti kristalni derivat, kao što je semikarbazon ili 2,4-dinitrofenilhidrazon (izveden iz aldehida ili ketona), kao jednostavan način provjere identiteta izvornog spoja, pod pretpostavkom da je dostupna tablica tt vrijednosti derivata.[3] Prije pojave spektroskopske analize, takve su metode bile široko korištene.
U analitičkoj kemiji, derivatizacija se može koristiti za pretvaranje analita u druge vrste za poboljšanje detekcije. Na primjer, polarne skupine kao što su N-H ili O-H mogu se pretvoriti u manje polarne skupine. Ova reakcija smanjuje vrelište molekule, dopuštajući nehlapljivim spojevima da se analiziraju plinskom kromatografijom.[4]