Duccio

Duccio
gotika
Raspeće, detalj sienskog poliptiha Maestá
Rođenje	1255. Siena, Toskana, Italija
Smrt	prije 3. kolovoza 1319. Siena
Vrsta umjetnosti	slikarstvo - crtež
Praksa	Firenca, Siena
Utjecao	Giotto, Simone Martini, itd.
Utjecali	Bizantska umjetnost, antičko slikarstvo
Poznata djela	Sienska Maestá Madonna Rucellai
Portal o životopisima

Duccio Di Buoninsegna, talijanski slikar (vjerojatno Siena, oko 1255. – Siena, prije 3. kolovoza 1319.). Zadnji majstor sienske slikarske škole koja čuva bizantsku tradiciju, a prvi predrenesansni slikar koji se nastoji osloboditi krutih shema bizantskog slikarstva.

U sakralnim kompozicijama slika idealizirane likove oko kojih, još uvijek na zlatnoj pozadini, nastoji stvoriti atmosferu i dublji prostor na prizorima toskanskih krajolika i vedutama gradova. Poetiziranu idealizaciju i produhovljenost religioznog izraza, koji su postali glavno obilježja sienske slikarske škole, nastavio je Simone Martini.^[1]

Glavna djela su mu: Madonna Rucellai za firentinsku crkvu Sta. Maria Novella i veliki poliptih s brojnim prizorima iz Biblije od kojih je najvažnija središnja kompozicija Majka Božja na prijestolju okružena anđelima i svecima za prvostolnicu u Sieni, tzv. Maestá.

1. ↑ Duccio di Buoninsegna, on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. prosinca 2016.