Dundo Maroje najpoznatija je komedija Marina Držića. Prvi je put prikazana, kako se najčešće navodi, početkom veljače 1551. godine, u sali Velikoga vijeća Dubrovačke Republike, od strane Pomet-družine, premda postoje osnovane sumnje u vjerodostojnost ovoga podatka.
Komedija se sastoji od dva prologa ("Dugi Nos, negromant, govori"; "Plemeniti i dobrostivi skupe ...") i pet činova (završetak nije sačuvan). U osnovi ovoga Držićeva djela je sukob (međusobno nerazumijevanje) pripadnika stare i mlade generacije u doba renesanse. Građu za komediju pisac je uzeo iz neposredne stvarnosti ondašnjega Dubrovnika (o čemu svjedoči i njegov iskaz u drugome prologu). Dundo Maroje zapravo je nastavak izgubljene komedije "Pomet" (što se, također navodi u spomenutom prologu). Radnja se djela događa u Rimu, ali glavni su likovi Dubrovčani. ("Žene, para li vam ovo malo mirakulo Rim iz Dubrovnika gledat?", obraća se pisac gledateljicama, nastojeći ih što više zainteresirati za svoju kazališnu predstavu.)