Dvojno nazivlje ili binarna nomenklatura u biologiji označava službenu metodu imenovanja vrsta koju je uveo Linnaeus. Kao što i sama riječ sugerira, znanstveni naziv se oblikuje kombinacijom dvaju izraza: imena roda i specifičnog naziva. Pri tome su općenito prihvaćene sljedeće stavke:
- Znanstveno nazivlje se ispisuje u kurzivu; npr. Homo sapiens. Rukom pisani naziv se podcrtava.
- Prvi izraz (ime roda, rodno ime) se prema aktualnom hrvatskom pravopisu i međunarodnom dogovoru uvijek piše velikim, dok se specifični naziv uvijek piše malim početnim slovom, čak i ako je izveden iz vlastitog imena; npr. Canis lupus ili Anthus hodgsoni.
- Općeprihvaćeni naziv je obično popraćen znanstvenim nazivom u zagradama; npr. »kineski aligator (Alligator sinensis) ugrožena je vrsta.«
- Znanstveni naziv se pri prvoj upotrebi u tekstu ili pri popisivanju više vrsta istoga roda treba pisati u punom obimu. Kasnije se može kratiti korištenjem početnog slova s točkom umjesto imena roda; npr. Canis lupus će biti C. lupus. Iznimke su slučajevi kada je skraćeni naziv prerastao u opću upotrebu; npr. bakterija Escherichia coli se najčešće navodi kao E. coli, a Tyrannosaurus rex je poznatiji po nazivu T. rex.
- Kratica "sp." (ili "spec.") se koristi kada nije poznato pravo znanstveno ime; npr. Canis sp. znači "vrsta roda Canis". Kratica "spp." (množina) zamjenjuje "više nepoznatih vrsta".
- Kratica "cf." se koristi kada nije potvrđena identifikacija: npr. Corvus cf. splendens označava upitnost vrste.
- Kada je ime autora u zagradi vrsta je stavljena u drugi rod ili je ime roda promijenjeno.
- Pravo autorstva: Ako vrsta ima više imena, pripada joj prvo i najstarije ime koje joj je dao neki stručnjak.