Ekvatorska Gvineja

Republika Ekvatorska Gvineja República de Guinea Ecuatorial République de la Guinée Équatoriale República da Guiné Equatorial
Zastava Grb
Geslo Unidad, Paz, Justicia (španjolski: Jedinstvo, mir, pravda)
Himna Caminemos pisando la senda
Položaj Ekvatorske Gvineje
Glavni grad	Malabo
Službeni jezik	španjolski, portugalski i od 1997. godine kao upravni francuski
Državni vrh
- Predsjednik	Teodoro Obiang Nguema Mbasogo
- Predsjednik Vlade	Manuel Osa Nsue Nsua
Neovisnost	Od Španjolske 12. listopada 1968.
Površina	141. po veličini
- ukupno	28.051 km2
- % vode	0 %
Stanovništvo	159. po veličini
- ukupno (2004)	722.254 (procjena za 2014.)
- gustoća	18,6/km2
Valuta	CFA franak (100 centima)
Pozivni broj	240
Vremenska zona	UTC +1
Internetski nastavak	.gq

Ekvatorska Gvineja^[1] ili Ekvatorijalna Gvineja^[2] (španjolski: Guinea Ecuatorial) je država u središnjoj Africi. Zemlja površine približno polovice Hrvatske (28.051 četvornih kilometara) ima nešto više od 700 tisuća stanovnika (ne postoje pouzdani podaci, neke procjene govore čak i o tri milijuna stanovnika), te je jedina afrička zemlja u kojoj je službeni jezik španjolski.

Na zapadu izlazi Ekvatorska Gvineja – koju usprkos imenu ekvator ne presijeca niti u jednoj točki – na Gvinejski zaljev, dio Atlantskog oceana. Država graniči s Kamerunom na sjeveru te Gabonom na istoku i jugu. Uz matično afričko kopno zemlja obuhvaća i pet otoka od kojih je najveći Bioko (prije zvan Fernando Po) na kojem se nalazi i glavni grad Malabo. Bioko je udaljen oko 40 km od najbližeg kamerunskog kopna i oko 200 km od matice.

Neovisnost od Španjoske je 1968. godine postignuo prvi predsjednik Francisco Macias Ngueme.

Ekvatorska Gvineja je, usprkos relativno maloj površini i broju stanovnika, zajednica velikog broja etničkih skupina od kojih je najznačajniji narod Fang. Otkriće velikih zaliha nafte u drugoj polovici 1990-ih preobrazilo je gospodarstvo dotada jedne od slabije razvijenih afričkih zemalja. Ipak, većina stanovništva – koje je u principu slabo obrazovano i ne vlada vještinama potrebnima za moderno privrjeđivanje – tek treba osjetiti naglo povećanje nacionalnog bogatstva.

1. ↑ Zemljopisni atlas svijeta. Priredio Alfonso Cvitanović. Iz Diercke Weltatlas. Mladinska knjiga, Ljubljana, 1990., str. 110.
2. ↑ Države svijeta 2000, mozaik knjiga, ISBN 953-196-540-4, str. 399.