Elamski jezik (ISO 639-3: elx) je iščezli jezik kojim su govorili drevni Elamiti na jugozapadu Irana.[1] Elamski je bio jedan od službenih jezika Perzijskog Carstva od 4. do 6. stoljeća pr. Kr.[1] Zadnji zapisi na elamskom jeziku datiraju iz vremena osvajanja Aleksandra Makedonskog, nakon čega upotreba jezika gubi na značaju. Tijekom više stoljeća, razvijena su tri karakteristička elamska pisma; proto-elamski, linijski elamski, te elamsko klinasto pismo. Elamski je bio aglutinativni jezik, karakterističan po lingvističkom fenomenu u kojem genitiv imenica ne odgovara korijenu imenice. Elamski jezik nije srodan niti jednom od semitskih ili indo-europskih, odnosno sumerskom jeziku. Postoje dvije teorije o podrijetlu jezika; elamo-dravidska i afroazijska. Osim brojnih arheoloških zapisa koji datiraju iz doba Elama, elamski jezik spominje se i na Darijevim zapisima u Behistunu,[2] te na trojezičnim natpisima u Perzepolisu.[3]
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)