Eolski proces nastaje aktivnošću vjetrova, odnosno, zahvaljujući njihovoj sposobnosti da oblikuju površinu Zemlje i drugih planeta. Vjetrovi mogu erodirati, prenositi, i deponirati materijale, i predstavljaju efikasne (dominirajuće) agense u područjima sa sporadičnom, rijetkom vegetacijom i velikom količinom nekonsolidiranih sedimenata. Iako je voda mnogo moćnija od vjetra, eolski proces je važan geomorfološki proces u aridnim sredinama kao što su pustinje. Ove procese izučava geomorfologija.
Termin je nastao od imena grčkog boga Eola, čuvara vjetrova.