Euharistijsko klanjanje

Euharistijsko klanjanje ili adoracija (lat. adoratio), poznata i kao pobožnost Presvetom Oltarskom Sakramentu^[1], je pobožnost u Katoličkoj Crkvi, anglo-katoličkoj i luteranskoj tradiciji, u kojoj je Isus izložen na oltaru u obliku Presvetoga Oltarskog Sakramenta (Tijelo Kristovo, posvećena hostija) izložen za molitveno i meditativno čašćenje i obožavanje vjernicima.^[2]

Klanjanje je znak odanosti i obožavanja Isusa Krista, za kojeg katolici vjeruju da je prisutan kao Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo, pod prilikama posvećene hostije, u obliku kruha. Kao pobožnost euharistijsko klanjanje i meditacija ponajviše se usmjeravaju na klanjanje i promatranje Presvetog Oltarskog Sakramenta, ali se vjeruje da je to i nastavak onoga što se slavi u euharistiji.^[3] S teološkog gledišta, klanjanje je oblik štovanja, a temelji se na načelu prisutnosti Krista u Presvetom Oltarskom Sakramentu.^[4]

Kršćanska meditacija, koja se izvodi u prisutnosti Euharistije izvan Mise, naziva se euharistijska meditacija. Prakticirali su je npr. Peter Julian Eymard, sveti Ivan Vianney i sveta Mala Terezija.^[5] Pisci kao što su službenica Božja Concepcion Cabrera de Armida i bl. Marija Candida od Euharistije, napisale su brojne tekstove na temelju euharistijskih meditacija.^[6]

Kada je euharistijsko klanjanje dvadeset i četiri sata dnevno bez prestanka, to se zove trajno klanjanje. U samostanima se tako klanjaju redovnici ili redovnice, a u župama župljani dobrovoljci počevši od 20. stoljeća.^[7] Prigodom molitve u kapeli u bazilici sv Petra, gdje je trajno klanjanje, papa Ivan Pavao II. molio je da trajno klanjanje bude u svakoj župi u svijetu.^[8] Dugo vremena jedino takvo mjesto u Hrvatskoj bila je Kapela Corpus Domini u Zagrebu, ali povećava se njihov broj i krajem 2023. godine bilo ih je desetak. Papa Benedikt XVI. ustanovio je trajno klanjanje za laike u svakom od pet sektora Rimske biskupije.^[9]

Sveta ura je pobožna tradicija provođenja jednoga sata u euharistijskom klanjanju u prisutnosti Presvetog Sakramenta.

1. ↑ Pobožnost presvetom oltarskom sakramentu, Apostolski centar „Sav Tvoj”: Zagreb, 2002. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2015. Pristupljeno 26. svibnja 2015.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
2. ↑ Espin, Orlando O.; Nickoloff, James B.: An introductory dictionary of theology and religious studies, 2007., ISBN 978-0-8146-5856-7 str. 163
3. ↑ Grün, Anselm; Cumming, John: The seven sacraments, 2003. ISBN 978-0-8264-6704-1, str. 82-83
4. ↑ „Eucharistic adoration”, u: Schadé, Johannes P., Encyclopedia of World Religions, 2006., ISBN 978-1-60136-000-7
5. ↑ Descouvemont, Pierre; Loose, Helmuth Nils: Therese and Lisieux, 1996. ISBN 978-0-8028-3836-0, str. 245
6. ↑ de Armida, Concepción Cabrera: I Am: Eucharistic Meditations on the Gospel, ISBN 978-0-8189-0890-3
7. ↑ Groeschel, Benedict J.; Monti, James: In the presence of our Lord, 1997., ISBN 978-0-87973-920-1, str. 167-171
8. ↑ The Eucharist: Source and Summit of the Life and Mission of the Church (engl.) Bilten Biskupske sinode: XI. redovno zasjedanje, 2.-23. listopada 2005. (neslužben prijevod), preuzeto 2. srpnja 2024.
9. ↑ Nagovor Benedikta XVI. 2. ožujka 2006. (engl.) vatican.va, preuzeto 2. srpnja 2024.