Europska konvencija o ljudskim pravima | |
---|---|
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda | |
Zemlje potpisnice Konvencije | |
Datum potpisa | 4. studenoga 1950. |
Mjesto potpisa | Rim |
Datum valjanosti | 3. rujna 1953. |
Stranke | 47 (sve zemlje članice Vijeća Europe) |
Depozitar | glavni tajnik Vijeća Europe |
Jezici | engleski i francuski |
Europska konvencija o ljudskim pravima - EKLJP (engl. European Convention on Human Rights - ECHR; fr. Convention européenne des droits de l'homme - CEDH) međunarodni je ugovor o zaštiti ljudskih prava i sloboda u Europi te je kao takav najstariji i najučinkovitiji sustav za zaštitu ljudskih prava u svijetu.[1] Punim imenom Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (ETS br. 005) ↓1 potpisana je u Rimu 4. studenoga 1950. godine od strane dvanaest zemalja ↓2 članica novoosnovanog Vijeća Europe, ↓3 a na snagu je stupila 3. rujna 1953. godine.[2] Postupno se nadopunjavala nekoliko puta dodavanjem protokola koji su nadopunili odredbe konvencije.[1] Sve zemlje članice Vijeća Europe stranke su Konvencije te se od novih članica Vijeća zahtijeva njena ratifikacija.[2][3] Hrvatska je Konvenciju i njene protokole ratificirala 5. studenoga 1997. godine postavši tako 40. zemlja koja je to učinila.[4][5]
Konvencijom je ustanovljen Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (čl. 19.). Države potpisnice Konvencije obvezuju se da će se podvrgnuti konačnoj presudi Europskog suda u svakom sporu u kojem su stranke, a odgovornost za primjenu Konvencije uz Sud dijeli Odbor ministara koji je nadležan za nadzor nad izvršenjem presuda Europskog suda.[6] Svaki pojedinac, skupina pojedinaca, tvrtka ili nevladina organizacija može se obratiti Sudu pod uvjetom da su iscrpljena sva domaća pravna sredstva.[2]
Danas sustav Konvencije pokriva gotovo cijeli europski kontinent odnosno 47 država potpisnica (iznimke su Bjelorusija, Kazahstan i Vatikan) i obuhvaća više od 820 milijuna ljudi.[1]
<ref>
oznaka; nije zadan tekst za izvor zdpe