Free jazz

Free jazz se javlja krajem 50-tih godina XX. stoljeća i razbija tradicionalni oblik improvizacije. Pokret se temeljio na potpuno slobodnoj improvizaciji. Glazbenici koji sviraju free jazz stilom odbacuju zadanu melodiju, harmoniju, oblik i ne koriste zadanu građu iz tonaliteta. Zvuk je često agresivan, glasan i disonantan.

Prve snimke snimaju grupe Inituition i Digression pod vodstvom Lenny Tristanoa. Probijanje stila počinje sredinom pedesetih godina snimkama Ornettea Colemana (Something Else i Tomorrow is the question) i prva dva albuma Cecila Taylora (Jazz advance i Looking ahead). Stil postiže najveću slavu kad Ornette Coleman dolazi u New York i izdaje albume "The shape of jazz to come" i "Change of century".

Dva najznačajnija predstavnika su: Ornette Coleman i John Coltrane. Drugi glazbenici koji su djelovali su: Sun Ra, Charles Mingus, Jackie McLean, Cecil Taylor, The Jimmy Giuffe Trio, Chico Hamilton.

Od europskih predstavnika ovog pravca treba izdvojiti saksofoniste: Petera Brötzmanna, Evana Parkera, trombonista Connyja Bauera, gitarista Dereka Baileya, pijanista Freda Van Hovea i bubnjara Hana Benninka. Treba izdvojiti i one koji su svoje djelovanje započeli iza željezne zavjese poput: Tomasza Stanka, Zbigniewa Seiferta, te Vjačeslava Ganelina.