Gamal Abdel Naser

Gamal Abdel Naser جمال عبد الناصر
Rođenje	15. siječnja 1918. Aleksandrija, Egipat
Smrt	28. rujna 1970. Kairo, Egipat
Stranka	ASU
2. predsjednik Egipta
23. lipnja 1956. – 28. rujna 1970.
Potpredsjednik	Sabri al-Asali (1958.) Akram al-Hawrani (1958.-1960.) Abdel Latif Boghdadi (1958.-1964.) Abdel Hakim Amer (1958.-1965.) Nureddin Kuhala (1960.-1961.) Abdel Hamid al-Sarraj (1961.) Kamal el-Din Hussein (1961.-1964.) Zakaria Mohieddin (1961.-1964., 1965.-1968.) Hussein el-Shafei (1961.-1965., 1968.-1970.) Anwar el-Sadat (1964., 1969.-1970.) Hassan Ibrahim (1964.-1966.) Ali Sabri (1965.-1968.)
Premijer	on sam (1954.-1962.) Ali Sabri (1962.-1965.) Zakaria Mohieddin (1965.-1966.) Muhammad Sedki Sulayman (1966.-1967.) on sam (1967.-1970.)
Prethodnik	Muhammad Nadžib
Nasljednik	Anwar el-Sadat
2. generalni tajnik Pokreta nesvrstanih
5. listopada 1964. – 8. rujna 1970.
Prethodnik	Josip Broz Tito
Nasljednik	Kenneth Kaunda
premijer Egipta
25. veljače 1954. – 8. ožujka 1954.
Predsjednik	Muhammad Nadžib
Prethodnik	Muhammad Nadžib
Nasljednik	Muhammad Nadžib
18. travnja 1954. – 29. rujna 1962.
Predsjednik	Muhammad Nadžib on sam
Prethodnik	Muhammad Nadžib
Nasljednik	Ali Sabri
19. lipnja 1967. – 28. rujna 1970.
Predsjednik	on sam
Prethodnik	Muhammad Sedki Sulayman
Nasljednik	Mahmud Favzi

Gamal Abdel Naser (arapski جمال عبد الناصر , Jamāl ‘Abd an-Nāṣir, Egipatski arapski جمال عبد الناصر, Gamāl ‘Abd el-Nāṣir, često trensliterirano kao i Jamal Abd al-Naser, Jamal Abd an-Nasser) (Aleksandrija, 15. siječnja 1918. – Kairo, 28. rujna 1970.), drugi predsjednik Egipta od 23. lipnja 1956. do smrti 1970. godine.

Interes za politiku i aktivizam stekao je još u školskoj dobi, a vrlo brzo se pridružio vojsci. Iako nije vidio previše borbe, bio je jedan od glavnih urotnika za ideju eliminiranja britanske vlasti u Egiptu uz pomoć Sila Osovine. Nakon rata je postao predavač na vojnoj akademiji, iako nije imao ni dana borbe.

Bio je vođa Egipatske revolucije 1952. godine kojom je svrgnut kralj Faruk I. i koja je nagovijestila novo razdoblje egipatske industrijalizacija, zajedno s napretkom arapskog nacionalizma. Uz Muhammada Nadžiba bio je jedan od idejnih vođa revolucije, a kasnije je iskoristio svoje govorničke i političke sposobnosti kako bi istog svrgnuo s vlasti i stavio u kućni pritvor. Zajedno s Titom i Nehruom odigrao je važnu ulogu u osnivanju Pokreta nesvrstanih 1955. godine (potpisivanjem Brijunske deklaracije), kao i Palestinske oslobodilačke organizacije 1964. godine. Uvelike je poboljšao unutarnje stanje u Egiptu, započeo industrijalizaciju, a i važan je zbog izgradnje Asuanske brane.

Naser se smatra jednom od ključnih osoba moderne arapske povijesti, kao i pokreta nesvrstanih. Poznat je po svojoj arapsko-nacionalističkoj i antikolonijalističkoj vanjskoj politici. Panarapska ideologija nazvana po njemu, naserizam, dobila je puno sljedbenika u Arapskome svijetu tijekom 1950-ih i 1960-ih godina. Nasera mnogi i dalje u arapskom svijetu gledaju kao simbol arapske slobode i digniteta.