Henrik VI., car Svetog Rimskog Carstva

Henrik VI.
Slika cara Henrika VI. iz knjige Codex Manesse
car Svetog Rimskog Carstva; kralj Italije
Vladavina	1191. - 28. rujna 1197.
Krunidba	travanj 1191.
Prethodnik	Fridrik I. Barbarossa
Nasljednik	Oton IV.
Rimsko-njemački kralj
Vladavina	10. lipnja 1190. - 28. rujna 1197.
Krunidba	travanj 1169.
Prethodnik	Fridrik I. Barbarossa
Nasljednik	Filip Švapski i Oton IV.
Kralj Sicilije s Konstancom
Vladavina	25. prosinca 1194. - 28. rujna 1197.
Krunidba	25. prosinca 1194.
Prethodnik	Tankred iz Leccea
Nasljednik	Fridrik
Supruga	Konstancija, kraljica Sicilije
Dinastija	Hohenstaufen
Otac	Fridrik I. Barbarossa
Majka	Beatrica I. Burgundska
Rođenje	jesen 1165., Nijmegen, Nizozemska
Smrt	28. rujna 1197., Messina, Italija
Pokop	Palermo, Italija
Vjera	katolicizam

Henrik VI. iz dinastije Hohenstaufen (Nijmegen, jesen 1165. – Messina, 28. rujna 1197.) bio je rimsko-njemački kralj od 1169. da bi godine 1191. bio okrunjen za cara. Od 1194. pa do smrti također je bio sicilski kralj.

Henrik je bio drugi sin cara Fridrika Barbarosse i Beatrice od Burgundije. Godine 1186. oženio se Konstancom, koja je kao kći normanskog kralja Sicilije Rogera II. bila teta i nasljednica sicilskog kralja Vilima II. Posljednjih godina života svoga oca, Henrik je sve više djelovao samostalno. Nakon očeve smrti dolazi u sukob s vojvodom Henrikom Lavom koji nagodbom rješava tek 1194. Na Siciliji je nakon smrti kralja Vilima II. kraljem proglašen Tankred iz Leccea, unatoč Henrikovim zahtjevima za prijestolje. Pokušaj osvajanja Sicilije 1191. završio je neuspješno pred Napuljom.

Henrik je uspješno ugušio urotu knezova, kojoj su povod bili sukobi oko biskupije Lüttich, zarobivši engleskog kralja Rikarda Lavljeg Srca koji mu je morao platiti znatnu otkupninu i položiti zakletvu kao njegov vazal. Caru se 1194. posrećilo da osvoji Siciliju. 1195. i 1196. Henrik je pokušao preobraziti Sveto Rimsko Carstvo u nasljednu monarhiju dinastije Staufen, ali nije uspio zbog otpora knezova Carstva. Nije uspio ni ujediniti Siciliju s Carstvom zbog odbojnog stava Rimske kurije. Henrik je umro za vrijeme priprema za križarski rat čiji je cilj osim osvajanja Jeruzalema možda bilo i osvajanje Bizantskog Carstva.^[1]

Historiografija smatra Henrika sposobnim i uspješnim, ali također i beskrupuloznim vladarom. Careva vladavina završila je neuspješno samo zbog njegove rane smrti.

1. ↑ Joachim Ehlers in Bernd Schneidmüller/Stefan Weinfurter: Die deutschen Herrscher des Mittelalters Historische Porträts von Heinrich I. bis Maximilian I., str. 267