Herod I. Veliki

Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava)Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil.

Kralj Judeje Herod I. Veliki (73. pr. Kr. – 4. pr. Kr.) vladao je 37. pr. Kr. – 4. pr. Kr. Sin rimskog saveznika, namjesnika Idumeje Antipatera. Rimski senat imenovao ga je za vazalskog kralja (rex socius) 40. pr. Kr., nakon što je Judeju uz pomoć Perzije zauzeo, i proglasio se za kralja, Antigon Matatije, sin kralja Aristobula II. iz dinastije Hasmonejaca, kojeg su Rimljani svrgnuli 63. pr. Kr. U ratu 39. – 37. pr. Kr. rimske trupe i Herodovi saveznici zauzeli su Judeju i Herod je zavladao kao kralj. Podržavajući prvo Marka Antonija i Kleopatru, a zatim Oktavijana Augusta, stekao je veliki teritorij i znatnu autonomiju. Prihvaćao je helensku i rimsku kulturu i elemente religije, otvoreno se hvaleći da su mu Grci bliži od Židova. Vladao je surovo, kao samodržac. Organizirao je djelotvornu tajnu policiju koja je sprječavala pobune. Dao je ubiti i svoju suprugu i svoja tri sina, zbog sumnje u zavjeru. Evanđelje po Mateju