Idolopoklonstvo ili idolatrija predstavlja obožavanje idola.
U abrahamskim religijama, u judaizmu, kršćanstvu i islamu, idolopoklonstvo označava obožavanje nečega ili nekoga drugog osim Boga kao da je božanstvo. Idolopoklonstvo je „obožavanje lažnih bogova“ i zabranjeno je u Deset Božjih zapovijedi. Druge monoteističke religije često primjenjuju slična pravila.[1] Idolopoklonstvo je kad čovjek časti i štuje neko stvorenje umjesto Boga, bilo da je riječ o bogovima ili zlodusima (npr. sotonizam) ili o moći, užitku, rasi, precima, državi, novcu, itd.[2] Priča o zlatnom teletu primjer je što se misli pod idolopoklonstvom. U Starom zavjetu, u Knjizi Izlaska u glavi 20 rečeno je, da čovjek ne smije imati drugih bogova uz Boga i da si ne pravi zlatne bogove. Tele je imalo dvojako značenje na drevnom Bliskom istoku: s jedne strane predstavljalo je plodnost i obilje, a s druge energiju i snagu. Ali prije svega je zlatno, stoga je simbol bogatstva, uspjeha, moći i novca. To mogu biti idoli: uspjeh, moć i novac.[3]
U tradicionalnim religijama drevnog Egipta, Grčke, Rima, Afrike, Azije, Amerike i drugdje, poštovanje kultnih slika ili kipova bila je uobičajena praksa od antike. Kultne slike imale su različita značenja i značaj u povijesti religije.[4] Materijalni prikaz božanstva ili više božanstava imao je istaknutu ulogu u raznim kulturama svijeta.
Opozicija upotrebi bilo koje ikone ili slike za predstavljanje ideja poštovanja ili bogoslužja naziva se anikonizam.[5] Uništavanje slika kao ikona poštovanja naziva se ikonoklazam.[6] To je ponekad bilo praćeno nasiljem između vjerskih grupa koje zabranjuju obožavanje idola i onih koje su prihvatile ikone, slike i kipove za bogoslužje.[7]
Povijest religije obilježena je optužbama i poricanjem idolopoklonstva. Tema idolopoklonstva bila je izvor neslaganja između mnogih religija ili unutar konfesija različitih religija.