Karantena je međunarodni sustav protuepidemijskih mjera koje se provode na određeno vrijeme i u određenom mjestu na ljudima, životinjama, biljkama, predmetima, hrani i transportnim sredstvima za koje se sumnja da dolaze iz zaraženih krajeva ili su već zaraženi nekim uzročnicima bolesti visokog letaliteta i brza širenja (kugom, kolerom, tifusom i dr.). U karanteni se provodi odvajanje (stroga izolacija), nadzor, dezinfekcija ili dezinsekcija i liječenje.[1][2][3]
Naziv se može odnositi i na ustanovu u koju se smještaju oboljeli (stariji naziv za takav prostor je lazaret). Pri uvozu živih životinja iz rizičnih zemalja primjenjuje se pravilo karantene.
Takva se mjera obično provodi u pomorskim lukama, katkad i na mjestima ulaska stranih ljudi i robe u grad ili državu. Danas se takve mjere provode rijetko, samo u iznimnim slučajevima. Nekoć je vrijeme izolacije trajalo četrdeset dana pa otud i naziv karantena (od "quarantu").
Najstariji podaci o uvođenju karantene i njezinim principima, koji vrijede i danas, sadržani su u odluci Velikog vijeća Dubrovačke Republike od 27. srpnja iz 1377. godine. Prva karantena u Dubrovačkoj Republici bila je na otoku Mrkanu ili u Cavtatu. Kasnije se preselila na otok Mljet. Poslije su sagrađene i karantene (lazareti) na Dančama, na Lokrumu i u dubrovačkoj četvrti Ploče, koja je sačuvana do danas.[1][4]