Koncentracijski logor Jasenovac

Koncentracijski logor Jasenovac ili Sabirni logor Jasenovac bio je najveći koncentracijski logor i logor za istrebljenje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) za vrijeme Drugog svjetskog rata. Logor je nastao kao rezultat genocidne politike nad Židovima, Srbima i Romima^[1] u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 10. travnja 1941. godine, pod okriljem i neposrednim utjecajem nacističke Njemačke i fašističke Italije, proglasila Ustaška domovinska organizacija (isti dan kada je njemačka vojska ušla u Zagreb).^[2]

Koncentracijski logor Jasenovac bio je prvi sustavno izgrađivani logorski kompleks na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, jedini koji je neprekidno djelovao za cijelo vrijeme njezina postojanja, najveći po prostoru koji je zauzimao, po broju logoraša koji su kroz njega prošli kao i po broju žrtava koje su u njemu stradale. Bio je to višenamjenski logor: istovremeno koncentracijski (u njega su upućivani muškarci, žene i djeca iz svih krajeva NDH), prolazni (iz njega je dio zatočenika bio upućivan na prisilni rad u Njemačku i u druge logore u okupiranoj Europi), radni ("najveća tvornica" u NDH s besplatnom radnom snagom), kažnjenički (u njega se dolazilo i po presudi suda zbog izvršenog kaznenog djela) i vojni (u njemu su zatvarani zarobljeni partizani i pripadnici narodnooslobodilačkog pokreta, kao i domobrani i četnici). Uz sve nabrojano, Jasenovac je prije svega bio logor smrti kojem je osnovni zadatak bio istrebljivanje Srba, Židova i Roma te ostalih rasno neprihvatljivih manjina - Jasenovac je bio stratište za većinu onih koji su u njega ušli, a nisu se uklapali u pojam rasne čistoće (Židovi), ili su pripadali etnički manje poželjnim narodima (Srbi i Romi), kao i za protivnike ustaškog režima i članove njihovih obitelji, bez obzira na nacionalnu ili rasnu pripadnost (antifašisti, komunisti, članovi HSS-a i dr.).^[3]

Logor Jasenovac u svojem konačnom obliku bio je kompleks sastavljen od pet manjih logora osnovanim u kratkim vremenskim razmacima i prostirao se na ukupnom području od oko 210 km² s obje strane rijeka Save i Une.^[4] Najveći pojedinačni logor bio je logor "Ciglana" (Sabirni logor br. III) u samom Jasenovcu, nekih 100 km jugoistočno od Zagreba. Kompleks je još uključivao i logore Krapje (Sabirni logor br. I), Bročice (Sabirni logor br. II), "Kožara" (Sabirni logor br. IV) i Staru Gradišku (Sabirni logor br. V), 30 km nizvodno od Jasenovca, stratišta duž desne obale rijeke Save kod Donje Gradine, pet radnih farmi kao i logor za Rome u Uštici, koji se nalazio nasuprot samog mjesta Jasenovca, između rijeka Save i Une.^[5]

Jasenovac je bio posebno "ozloglašen zbog svojeg barbarizma i broja žrtava".^[6] Za razliku od nacističkih koncentracijskih logora koje su nazivali tvornice smrti, zbog industrijskog pristupa ubijanju kojeg su imali nacisti, posebnost Jasenovca je bila u tome što su ustaški krvnici svoje žrtve često ubijali neposredno, svojeručno i brutalno,^[7] tako da su žrtve Jasenovca u velikom broju stradale od noža, malja ili sjekire.^[8][9] Tijekom godina, dosta je logoraša bivalo otpušteno iz Jasenovca, a znatan broj je i pobjegao nakon čega su bili u prilici svjedočiti o strahotama tog logora.^[10]

Većina žrtava Jasenovačkog logora bili su etnički Srbi, državljani NDH, u sklopu provođenja genocidnih zakona i zločinačke politike ustaške države. Osim njih, žrtve su bili i Židovi u sklopu holokausta, te u velikom broju Romi koji su također bili istrebljivani u skladu s rasnim zakonima preuzetim od nacista. Žrtve Jasenovca bili su i brojni Hrvati koji su bili politički protivnici ustaškog režima, antifašisti ili su kao partizani sudjelovali u borbi protiv istog te pripadnici iz redova drugih manjina koje su živjele na području NDH (Muslimani, Slovenci, Slovaci, Česi, Ukrajinci, Rusi, Talijani, Nijemci, Crnogorci, Mađari, Poljaci, Rumunji i Rusini), a koji su se nečim zamjerili ustaškom režimu.^[9] Tijekom Drugog svjetskog rata bilo je mnogo oprečnih izvješća i informacija o broju ubijenih tijekom nešto manje od četiri godine postojanja logora, a odmah nakon rata baratalo se procjenom od oko 700.000 ubijenih koja je kasnije, nakon provedenih neovisnih istraživanja, kako u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, tako i u svijetu, svedena na realniju brojku od 80.000 do 100.000 žrtava pobijenih i umrlih unutar logorskog kompleksa Jasenovac.^[11][12][13]

Logor Jasenovac djelovao je sve do travnja 1945. godine, kada su ga oslobodile partizanske snage. Nekoliko dana prije dolaska partizana većina preostalih logoraša - njih nešto manje od 800 - pokušala je proboj, a samo njih 103 je u tom proboju uspjelo i pobjeći.^[14]

Danas se na mjestu Koncentracijskog logora Jasenovac nalazi Spomen područje Jasenovac zajedno za Memorijalnim muzejom koji su osnovani još 1968. godine na prijedlog Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata Socijalističke Republike Hrvatske radi očuvanja trajne uspomene na žrtve fašističkog terora i borce Narodnooslobodilačkog rata stradale u Drugom svjetskom ratu u koncentracijskim logorima Jasenovac i Stara Gradiška, kao i radi očuvanja tekovina antifašizma,^[15] što je svrha koju je potvrdio i Hrvatski Sabor 2001. godine.^[16]

1. ↑ Tomasevich 2002, str. 381,404.
2. ↑ Ljiljana Radonić. 2009. Heinz Fassmann; Wolfgang Müller-Funk; Heidemarie Uhl (ur.). Krieg um die Erinnerung an das KZ Jasenovac: Kroatische Vergangenheitspolitik zwischen Revisionismus und europäischen Standards. Kulturen der Differenz- Transformationsprozesse in Zentraleuropa Nach 1989 (njemački). V&R unipress. Göttingen. str. 179
3. ↑ Balkan 'Auschwitz' haunts Croatia. BBC News. 25. travnja 2005. Pristupljeno 29. rujna 2010.. Survivors of a World War II death camp have been mourning the victims of Croatia's Nazi puppet regime.
4. ↑ Breitman, Richard. 2005. U.S. intelligence and the Nazis. Cambridge University Press. Cambridge. str. 204. ISBN 978-0-511-11584-4
5. ↑ JUSP Jasenovac - KL JASENOVAC. www.jusp-jasenovac.hr. Pristupljeno 18. prosinca 2020.
6. ↑ Tomasevich, Jozo. 2001. War and revolution in Yugoslavia, 1941-1945 : occupation and collaboration. Stanford University Press. Stanford, Calif.. str. 399. ISBN 0-8047-3615-4
7. ↑ Crowe, David M. 2013. Crimes of State Past and Present : Government-Sponsored Atrocities and International Legal Responses. Taylor and Francis. Hoboken. str. 71. ISBN 978-1-317-98682-9
8. ↑ Freund, Michael. 4. svibnja 2016. Remembering Croatia's 'Auschwitz of the Balkans'. The Jerusalem Post
9. ↑ ^{a b} JUSP Jasenovac - JASENOVAČKI STRADALNICI. www.jusp-jasenovac.hr. Pristupljeno 21. prosinca 2020.
10. ↑ Goldstein, Ivo. 1. ožujka 2021. O psihologiji ustaških čuvara i logoraša u Jasenovcu. Zbornik Janković. 4 (4): 435–445. doi:10.47325/zj.4.4.15
11. ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor :28
12. ↑ Zecevic, Aleksandar J. 2004. Amendments I to the Charter of the United Nations. A.J. Zecevic. Belgrad. str. 169. ISBN 9788690575329
13. ↑ The European Union and South East Europe : the dynamics of Europeanisation and multi-level governance. Routledge. London. 2013. str. 217. ISBN 978-1-136-28157-0
14. ↑ P.F./HRT. 12. travnja 2019. Obilježavanje dana proboja logoraša u Jasenovcu. HRT. Pristupljeno 4. siječnja 2021.
15. ↑ JUSP Jasenovac - HRVATSKI. www.jusp-jasenovac.hr. Pristupljeno 22. travnja 2021.
16. ↑ Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o spomen-području Jasenovac. narodne-novine.nn.hr. Pristupljeno 22. travnja 2021.