Korijen je jedan od triju osnovnih organa kopnenih biljaka. Služi učvršćivanju izdanka i opskrbljivanju biljke vodom i mineralnim tvarima iz tla. Razvija se iz klicinog korijenka, prilikom klijanja sjemenke.
Pri vrhu korijena su korjenove dlačice - žive stanice koje služe upijanju vode iz tla. Taj se proces naziva osmoza. Trajnost korijenovih dlačica je nekoliko dana, a na mjestu stare uvijek se razvija nova.
Korijen raste u dužinu pomoću tvornog staničja koje se nalazi na vrhu korijena. To su vrlo nježne tvorne stanice koje zaštićuju stare, već obamrle stanice koje čine korijenovu kapu.
Ovakav korijen se razvija u primarni ili glavni korijen i bočne ogranke i zove se pravi korijen, a imaju ga sve golosjemenjače i dvosupnice. Naprotiv, u papratnjača i jednosupnica korijen nema sposobnost rasta u debljinu. Kod njih se razvija čupavo korijenje (adventivno). Parazitske i poluparazitske biljke (npr. Imela, Viscum album L.) nemaju razvijen korijen, nego posebne sisaljke koje se nazivaju haustorije, pomoću kojih se pričvršćuju za domadara i sišu hranjive tvari.
Na površini korijena nikada nema kutikule. Dužina korijena ovisi o vrsti i uvjetima u kojima biljka živi.
Razgranjenje korijena povećava dužinu i površinu korijena te omogućuje rast u različitim smjerovima i bolju dostupnost vodi i mineralnim tvarima.
Korjenasto povrće podzemni su dijelovi biljaka, koji se koriste kao hrana. Korjenasto povrće općenito je biljni organ za skladištenje energije u obliku ugljikohidrata. Razlikuju se u koncentraciji i ravnoteži između škroba, šećera i drugih vrsta ugljikohidrata.
a) nastaje iz klicinog korijenka (lat. radicula)
b) ortotropan (raste okomito u odnosu na površinu zemlje
c) pozitivno geotropan (raste u smjeru djelovanja sile teže)
Bočni ogranci
a) razvijaju se uvijek pod određenim kutom u odnosu na glavni korijen (karakteristika vrste/kultivara)
b) tanji su od glavnog korijena
c) manje su osjetljivi na djelovanje sile teže
d) plagiotropni rast (pružaju se paralelno s površinom tla)