Kunilingus ili kunilinktus (lat. cunnus – vulva, stidnica + lingere – lizati) oralna je stimulacija vanjskog dijela ženskog spolnog organa radi postizanja orgazma. Kunilingus je vrsta oralnog seksa i jedan je od načina postizanja spolnog uzbuđenja kod žena za vrijeme spolnog odnosa, kako kod heteroseksualnih partnera (gdje muškarac vrši kunilinkciju svojoj partnerici), tako i kod istospolnih partnerica (gdje žena vrši kunilinkciju). Iako postoji više načina izvođenja kunilingusa, osnova su za njegovo izvođenje usta i jezik, kojima se podražuju vanjski dijelovi ženskih genitalija, prije svega klitoris (dražica).
Iako se kunilingus obično smatra jednim od načina spolnog zadovoljavanja istospolnih partnerica, ovu tehniku često primjenjuju i heteroseksualni partneri za vrijeme predigre.
Poznato je da su tehniku kunilingusa prakticirale sve naprednije civilizacije iz antičkog vremena, što se može vidjeti na brojnim artefaktima. Naime, na umjetničkim djelima iz tog vremena (keramika, freske i slično) mogu se vidjeti slikovni prikazi parova u ljubavnoj igri, između ostalog i prikazi kunilingusa, kao jednog od načina vođenja ljubavne predigre u drevnoj Indiji, Južnoj Americi, Kini, Grčkoj ili Starom Rimu. Gotovo cijeli stari vijek pratila je slobodu misli i sloboda umjetničkog izraza koji je njegovao potpuno drugačije ideale od onih koje poznaje suvremeno društvo. U modernom zapadnom društvu uglavnom o kunilinktusu ne govori sasvim otvoreno i u mnogim društvenim sredinama smatra se tabuom. Tome je mnogo doprinio puritanski duh 19. stoljeća koji je okarakterizirao ove tehnike kao perverznost. Otvorenijim razgovorom o seksualnosti i njezinim problemima, bilo kroz medije (radio, televizija, novine), bilo kroz programe spolne edukacije (prije svega u školama), dolazi do razbijanja tabua, priznavanja oralnog seksa kao normalnog i kao sastavnog dijela spolnog odnosa.