Leopold I. | |
---|---|
![]() | |
Leopold I. Habsburg | |
rimsko-njemački car | |
Vladavina | 18. srpnja 1658. – 5. svibnja 1705. |
Krunidba | 1. kolovoza 1658., Frankfurt |
Prethodnik | Ferdinand III. |
Nasljednik | Josip I. |
ugarski kralj | |
Vladavina | 1655. – 5. svibnja 1705. |
Krunidba | 27. lipnja 1655., Bratislava |
Prethodnik | Ferdinand III. |
Nasljednik | Josip I. |
češki kralj | |
Vladavina | 1656. – 5. svibnja 1705. |
Krunidba | 14. rujna 1656., Prag |
Prethodnik | Ferdinand IV. |
Nasljednik | Josip I. |
hrvatski kralj i austrijski nadvojvoda | |
Vladavina | 2. travnja 1657. - 5. svibnja 1705. |
Prethodnik | Ferdinand IV. |
Nasljednik | Josip I. |
Supruge | Margareta Tereza Španjolska Klaudija Felicita Austrijska Eleonora Magdalena Neuburška |
Djeca | Marija Antonia Josip I. Marija Elizabeta Leopold Josip Marija Ana Marija Tereza Karlo VI. Marija Magdalena |
Puno ime | Leopold Ignaz Joseph Balthasar Felician |
Dinastija | Habsburg |
Otac | Ferdinand III. |
Majka | Marija Ana Španjolska |
Rođenje | 9. lipnja 1640., Beč |
Smrt | 5. svibnja 1705., Beč |
Vjera | rimokatolik |
Leopold I. (Beč, 9. lipnja 1640. – Beč, 5. svibnja 1705.), bio je rimsko-njemački car (1657. ili 1658. – 1705.), ugarsko-hrvatski kralj (od 1655. u Ugarskoj i od 1657. u Hrvatskoj do 1705.), češki kralj (1658. – 1705.) iz dinastije Habsburg. Kao Leopold VI. bio je i austrijski nadvojvoda. Vladavina mu je bila obilježena brojnim i dugotrajnim ratovima u kojim su se istaknuli sposobni vojskovođe koji su pretvorili Habsburšku Monarhiju u europsku velesilu. Tijekom svoje vladavine skršio je urotu mađarskih i hrvatskih velikaša protiv kraljevske vlasti i prisilio ih da priznaju nasljedno pravo Habsburgovaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje po načelu primogeniture, a istodobno je ukinut članak 31. Zlatne bule iz 1222., koji je plemstvu priznao pravo otpora kralju zbog njegovih nezakonitih čina.[1]