Libanon

Ovo je glavno značenje pojma Libanon. Za gorje u ovoj državi pogledajte Libanon (gorje).

Libanonska Republika الجمهوريّة البنانيّة (al-Džumhūrīyâ al-Lubnānīyâ)
Zastava Grb
Himna
Položaj Libanona
Glavni grad	Beirut
Službeni jezik	arapski 1)
Državni vrh
- Predsjednik	Michel Aoun (ميشال عون)
- Predsjednik Vlade	Najib Mikati (نجيب ميقاتي)
Neovisnost	Od Francuske Republike, 22. studenoga 1943.
Površina	160. po veličini
- ukupno	10 452 km2
- % vode	1,6 %
Stanovništvo	123. po veličini
- ukupno (2003)	4 467 000 2)
- gustoća	358/km2
Valuta	libanonska funta (100 piastera3))
Pozivni broj	+961
Vremenska zona	UTC +2 UTC +3 ljeti
Internetski nastavak	.lb
(1) Govori se i francuski, engleski i armenski. (2) Procjena iz 2015. godine. Posljednji popis bio je 1932. godine; (3) Piasteri su već davno izvan uporabe. Prema HNB-u, lira se zapravo zove funta, ali to je netočan naziv.

Libanon, službeno Republika Libanon (arapski: الجمهورية اللبنانية), država je u jugozapadnoj Aziji na Bliskom istoku. Nalazi se na obali istočnog Sredozemlja, a graniči na sjeveru i istoku sa Sirijom, te na jugu s Izraelom. Libanon nazivaju i Švicarskom Srednjega istoka.^[1] Na zapadu je omeđena Sredozemnim morem. Libanon se računa kao dio Mašrika i Levanta. Ondje je 2022. živjelo oko 5,5 milijuna ljudi, od čega gotovo polovica u glavnom gradu Beirutu. Sljedeća dva najveća grada su Tripoli na sjeveru i Sidon na jugu.

Izvorno zemlja Feničana, u antičko doba Libanon je, kao i cijeli Levant, postao dio carstva Aleksandra Velikog, kasnije Rimskog Carstva i, tijekom islamsko-arapske ekspanzije između 634. i 640. godine, postaje dijelom arapskog svijeta kojeg je dio i danas. Libanonsko stanovništvo govori arapskim jezikom i pripada raznim islamskim i kršćanskim vjeroispovijestima, pri čemu je kršćanska populacija posebno visoka u usporedbi s onom u drugim arapskim zemljama (procjenjuje se na polovicu nakon osnutka libanonske države 1943., danas oko trećine ukupnog stanovništva).^{[nedostaje izvor]}

Nacionalni pakt iz 1943. uspostavio je politički sustav u kojem su određeni položaji i službe dodijeljeni različitim vjerskim skupinama prema fiksnom ključu raspodjele (vjerski omjer). Nakon gospodarskog procvata koji je zemlji dao reputaciju Švicarske Bliskog istoka, stalne napetosti između skupina stanovništva izbile su 1975. u građanski rat koji je trajao do 1990., tijekom kojeg su dvije susjedne države, Sirija i Izrael, okupirale dijelove zemlje. Unutarnje libanonske bitke vodile su se između kršćana, sunita, šijita, Druza i Palestinaca, te između desničarskih i ljevičarskih snaga. Izraelske trupe povukle su se iz Libanona 2000. godine, a posljednje sirijske trupe 2005. godine. Obnova zemlje od tada je ometana njezinim neizravnim sudjelovanjem u većim sukobima u regiji, kao što su veze libanonskih šijita sa Sirijom i Iranom i veze libanonskih sunita sa Saudijskom Arabijom. Nekadašnja kršćanska dominacija oslabila je kao rezultat iseljavanja, ali je posljednjih godina porastao utjecaj islamističkog Hezbollaha kojeg sponzorira Iran.^{[nedostaje izvor]}

1. ↑ Kadić, Ante. Valovi života : putopisi, Hrvatska dijaspora, Biblioteka Dom, knj. 1, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1993., str. 68.,
   »To je bilo pred trideset godina, kad sam napustio Libanon, tu "Švicarsku Srednjeg istoka", gdje sam proveo tri godine kao činovnik Ujedinjenih naroda.«

   (Kadić, 1993., 68.)