Louis de Broglie | |
Rođenje | 16. kolovoza 1892. Dieppe, Gornja Normandija, Francuska |
---|---|
Smrt | 19. ožujka 1987. Louveciennes, Île-de-France, Francuska |
Narodnost | Francuz |
Polje | Fizika, kvantna mehanika |
Institucija | Sveučilište u Parizu (Sorbona) |
Alma mater | Sveučilište u Parizu (Sorbona) |
Akademski mentor | Paul Langevin |
Istaknuti studenti | Jean-Pierre Vigier |
Poznat po | Valna priroda elektrona De Broglieva valna duljina |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1929.) Nagrada Alberta I. (1932.) Medalja Max Planck (1938.) Nagrada Kalinga (1952.) |
Portal o životopisima |
Louis de Broglie ili punim imenom Louis-Victor-Pierre-Raymond, 7. vojvoda de Broglie (Dieppe, 16. kolovoza 1892. – Louveciennes, 19. ožujka 1987.), francuski fizičar. Predavao na Sorbonnei od 1932. Godine 1923. prvi iznio zamisao da, na razini atoma, čestice tvari u gibanju, primjerice elektroni, osim čestičnih svojstava imaju i valna svojstva. Na temelju analogije sa svjetlošću postulirao je de Broglievu relaciju: čestici s količinom gibanja p pridružena je valna duljina λ, koja je obrnuto proporcionalna količini gibanja p, a koeficijent razmjernosti ili proporcionalnosti Planckova je konstanta h:
Ta se veličina naziva de Broglievom valnom duljinom. De Broglieva predodžba da elektron u gibanju ima valna svojstva pružila je mogućnost da se objasni zašto su u atomu moguća samo neka gibanja elektrona. De Broglievu doktorsku disertaciju o valovima materije uočio je Einstein, koji je prihvatio tu zamisao, a Schrödinger je postavio diferencijalnu jednadžbu za valove pridružene česticama, koja je poslije postala osnovna jednadžba gibanja u kvantnoj fizici. Godine 1927. Clinton Joseph Davisson i Lester Germer dokazali su pokusom da snop elektrona zaista pokazuje ogib ili difrakciju svojstvenu valovima kojih valna duljina odgovara de Broglievoj relaciji. Broglie je 1929. dobio Nobelovu nagradu za fiziku za otkriće dualne prirode elektrona.[1] Bio je član i povremeni tajnik Francuske akademije znanosti.