Ludwig Boltzmann | |
Rođenje | 20. veljače 1844. Beč, Austrija |
---|---|
Smrt | 5. rujna 1906. Trst, Italija |
Državljanstvo | Austrijanac |
Polje | Fizika |
Institucija | Sveučilište u Grazu Sveučilište u Beču Sveučilište u Münchenu Sveučilište u Leipzigu |
Alma mater | Sveučilište u Beču |
Akademski mentor | Jožef Stefan |
Istaknuti studenti | Lise Meitner |
Poznat po | Boltzmannova konstanta Stefan-Boltzmannov zakon Stefan–Boltzmannova konstanta |
Istaknute nagrade | član Kraljevskog društva (1899.) |
Portal o životopisima |
Ludwig Boltzmann (Beč, 20. veljače 1844. – Duino kod Trsta, 5. rujna 1906.), austrijski fizičar. Doktorirao (1866.) na Sveučilištu u Beču. Predavao u Beču i na drugim europskim sveučilištima. Pridonio teoriji toplinskog zračenja crnog tijela (Stefan-Boltzmannov zakon), kinetičkoj teoriji plinova (Maxwell-Boltzmannova razdioba molekula po energijama) i statističkoj interpretaciji entropije. U klasičnoj statističkoj fizici Boltzmannov faktor e–E/kT, opisuje učestalost nekog stanja u ovisnosti o njegovoj energiji E na nekoj zadanoj temperaturi T, gdje je k Boltzmannova konstanta. S pomoću tog faktora dobiva se Boltzmannov zakon razdiobe čestica po energijama. Statističku mehaniku velikog broja čestica Boltzmann je izgradio na temeljnom postulatu da je vjerojatnost nekog makrostanja razmjerna broju mogućnosti njegova ostvarenja i hipotezi da su sva mikrostanja, koja izgrađuju makrostanje, jednako vjerojatna. Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Boltzmann (krater)).[1]
Jedan je od najvažnijih osnivača statističke mehanike. Bio je odlučni pristaša atomistike. Potaknut mišlju i uvjerenjem da se zakoni ponašanja termodinamičkih, makroskopskih, sustava mogu izvesti iz predpostavke o postojanju atoma, od kojih je sustav sastavljen i koji se gibaju po zakonima Newtonove mehanike. Svoj teorijski rad na području fizike Boltzmann je uobličio spajanjem mehaničkih zakona i teorije vjerojatnosti. Rezultat toga je Boltzmannova razdioba koja opisuje razdiobu atoma po energijama u ovisnosti o temperaturi sustava. Vjerojatnost da ćemo u sustavu temperature T naći određen broj atoma energije E razmjerna je s funkcijom:
Boltzmann je unaprijedio kinetičku teoriju plinova, a njegov krunski rezultat je statističko tumačenje entropije, po kojem je entropija mjera neuređenosti sustava i proporcionalna je logaritmu broja sviju mogućih mikroskopskih stanja koja su u skladu s jednim jedinim makroskopskim stanjem sustava. Na taj način entropija je, osim svoje fenomenološke termodinamičke zasnovanosti, dobila i mikroskopsko statističko tumačenje, a time je otvoren put za proučavanje Drugog zakona termodinamike u sklopu statističke fizike i Newtonove mehanike. Svojim pokusima i teorijskim razmatranjima Boltzmann je podupro i Maxwellovu teoriju elektromagnetizma.