Michael Faraday | |
Rođenje | 22. rujna 1791. Newington Butts, London, Ujedinjeno Kraljevstvo |
---|---|
Smrt | 25. kolovoza 1867. Hampton Court Palace, Middlesex, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Narodnost | Englez |
Polje | Kemija, fizika |
Institucija | Kraljevsko društvo |
Poznat po | Faradayev zakon indukcije, Elektromagnetska indukcija, Otkrio benzen, Faradayev učinak Faradayev kavez, Faradayevi zakoni elektrolize |
Istaknute nagrade | Copleyeva medalja (1832. & 1838.), Član Kraljevskog društva |
Portal o životopisima |
Michael Faraday (Newington Butts, 22. rujna 1791. - Hampton Court, 25. kolovoza 1867.) bio je britanski znanstvenik (fizičar i kemičar) odgovoran za mnoga otkrića na području elektromagnetizma i elektrokemije. Izumio je i prvi oblik naprave koja je kasnije postala poznata kao Bunsenov plamenik, i danas neizostavan dio laboratorijske opreme kao izvor topline. Knjigoveški radnik, laborant, pomoćnik (asistent) H. Davya i njegov nasljednik u Kraljevskom društvu (eng. Royal Society) od 1824. Istraživao difuziju i ukapljivanje plinova, otkrio benzen (1825.). Izrađivao optička stakla. Otkrio elektromagnetsku indukciju (1831.), zakone elektrolize (Faradayevi zakoni elektrolize), dijamagnetizam, izumio zaštitu od djelovanja električnog polja takozvani Faradayev kavez (1836.), uveo pojam magnetskih i električnih polja, te otkrio zakretanje ravnine polarizacije svjetlosti u magnetskom polju (Faradayev učinak). Glavno mu je djelo Eksperimentalna istraživanja elektriciteta (eng. Experimental Researches in Electricity, I–III, 1844. – 1855.). Po njemu je nazvana mjerna jedinica farad (F) za električni kapacitet.[3]