Moderna evolucijska sinteza

Dio serije koje je tema
evolucijska biologija
Dijagramski prikaz divergencije modernih taksonomskih grupa od njihova zajedničkog pretka.
ključne teme evolucija uvod u evoluciju zajedničko porijeklo dokaz zajedničkog porijekla procesi i ishodi populacijska genetika · varijacija · raznolikost · mutacija · prirodna selekcija · adaptacija · polimorfizam · genski drift · genski tok · specijacija · adaptivna radijacija · kooperacija · koevolucija · divergencija · konvergencija · paralelna evolucija · izumiranje prirodoslovlje abiogeneza · povijest života · kronologija evolucije · humana evolucija · filogeneza · bioraznolikost · biogeografija · klasifikacija · evolucijska taksonomija · kladistika · prijelazni fosil · masovno izumiranje povijest evolucijske teorije pregled · renesansa · prije Darwina · Darwin · Porijeklo vrsta · prije sinteze · moderna sinteza · molekularna evolucija · evo-devo · trenutačna istraživanja · povijest paleontologije (kronologija) polja i primjene primjene evolucije biosocijalna kriminologija ekološka genetika eksperimentalna evolucija evolucijska antropologija evolucijska ekologija evolucijska ekonomija evolucijska epistemologija evolucijska estetika evolucijska etika evolucijska fiziologija evolucijska lingvistika evolucijska medicina evolucijska neuroznanost evolucijska psihologija evolucijska teorija igara evolucijsko računarstvo filogenetika · paleovirologija selektivno križanje sistematika univerzalni darvinizam socijalne implikacije evolucija kao činjenica i teorija socijalni efekt kontroverzija kreacija-evolucija prigovori evoluciji razina potpore
kategorija · knjiga vezane teme
v • u

Moderna evolucijska sinteza, unija ideja iz nekoliko bioloških specijalnosti koja pruža naširoko prihvaćen prikaz evolucije, nastala u 20. stoljeću. Katkad se naziva nova sinteza, moderna sinteza, evolucijska sinteza, milenijska sinteza i neodarvinistička sinteza

Sinteza, proizvedena između 1936. i 1947., odražava konsenzus o tome kako se evolucija odvija.^[1] Prethodni razvoj populacijske genetike, od 1918. do 1932., bio je poticajan jer je pokazao da je Mendelova genetika konzistentna s prirodnom selekcijom i gradualnom evolucijom. Sinteza je još, u velikoj mjeri, trenutačna paradigma u evolucijskoj biologiji.^[2]

Moderna je sinteza riješila poteškoće i zbrke uzrokovane specijalizacijom i slabom komunikacijom među biolozima u ranim godinama 20. stoljeća. U njezinoj je srži bilo pitanje da li bi se Mendelova genetika mogla pomiriti s gradualnom evolucijom posredstvom prirodne selekcije. Drugi problem bilo je pitanje da li se opsežne promjene (makroevolucija) kojima svjedoče paleonotolozi mogle objasniti promjenama posvjedočenima u lokalnim populacijama (mikroevolucija).

Sinteza je uključila dokaze koje su prikupili biolozi, izvježbani u genetici, koji su proučavali populacije na terenu i u laboratoriju. Ta su proučavanja bila ključna za teoriju evolucije. Sinteza je povezala ideje iz nekoliko grana biologije koje su prije toga bile odvojene, navlastito iz genetike, citologije, sistematike, botanike, morfologije, ekologije i paleontologije.

Julian Huxley izmislio je termin kada je proizveo svoju knjigu Evolucija: moderna sinteza (1942.). Ostale važne figure u modernoj sintezi uključuju R. A. Fishera, Theodosiusa Dobzhanskog, J. B. S. Haldanea, Sewalla Wrighta, E. B. Forda, Ernsta Mayra, Bernharda Renscha, Sergeja Četverikova, Georgea Gaylorda Simpsona i G. Ledyarda Stebbinsa.

1. ↑ Appendix: Frequently Asked Questions. Science and Creationism: a view from the National Academy of Sciences (php). Second izdanje. The National Academy of Sciences. Washington, DC. 1999. str. 28. ISBN -0-309-06406-6. Pristupljeno 24. rujna 2009.. The scientific consensus around evolution is overwhelming.
2. ↑ Mayr 2002, str. 270