Nikola Tesla

Ovo je glavno značenje pojma Nikola Tesla. Za TV seriju iz 1977. pogledajte Nikola Tesla (TV serija).

Nikola Tesla
Rođenje	10. srpnja 1856. Smiljan, Austrijsko Carstvo (danas Republika Hrvatska)
Smrt	7. siječnja 1943. New York, SAD
Prebivalište	Austrijsko Carstvo, Austro-Ugarska, Francuska, SAD
Etnicitet	Srbin
Polje	Fizika, elektrotehnika
Institucija	Središnji telegrafski ured u Budimpešti Edisonova telefonska podružnica u Parizu Tesla Electric Company u New Yorku
Alma mater	Visoka tehnička škola u Grazu
Poznat po	Izmjenična električna struja Izmjenični električni generator, Indukcijski ili asinkroni elektromotor, Okretno magnetsko polje, Teslin transformator, Tesline struje, Bežični prijenos energije, Radiokomunikacije Teslina turbina
Istaknute nagrade	Medalja Edison (1916.), Zlatna medalja Elliott Cresson (1893.), Medalja John Scott (1934.)
Portal o životopisima

Nikola Tesla (Smiljan, 10. srpnja 1856. – New York, 7. siječnja 1943.) bio je hrvatsko-američki izumitelj i inženjer srpskog podrijetla, koji je djelovao na polju elektrotehnike i strojarstva te futurist koji je najpoznatiji po svojim doprinosima u dizajniranju suvremenog sustava distribucije električne energije koristeći se izmjeničnom strujom.^[1][2] Rođen je na prostoru današnje Hrvatske gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju te se dalje školovao i usavršavao diljem Europe. Veći dio svojega života živio je i radio u Sjedinjenim Američkim Državama.

Tesla je pohađao gimnaziju u Gospiću, a potom u Rakovcu kraj Karlovca gdje je maturirao. Na Visoku tehničku školu u Grazu upisao se 1875. Godine 1881. radio je u Središnjem telegrafskom uredu u Budimpešti, a potom u Telefonskoj centrali u kojoj je načinio niz tehničkih poboljšanja. U jesen 1882. zaposlio se u Parizu u Edisonovoj telefonskoj podružnici. Već je za vrijeme studija upozorio na nedostatke istosmjernoga elektromotora. U Budimpešti je zamislio primjenu višefaznih izmjeničnih struja za ostvarenje okretnoga magnetskoga polja koje bi uzrokovalo vrtnju u elektromotoru.^[2]

U nastojanju da razvije zamišljeni sustav izmjeničnih struja, otišao je 1884. u SAD gdje se s preporukom voditelja Edisonova predstavništva u Europi zaposlio kod T. A. Edisona gdje je iznosio svoje zamisli o proizvodnji i isplativijem prijenosu izmjeničnih struja, ali nije nailazio na razumijevanje. Godine 1885. osnovao je Tesla u New Yorku vlastitu tvrtku Tesla Electric Light and Manufacturing Company za proizvodnju električnih lučnica (elektrolučna svjetiljka), a 1887. tvrtku Tesla Electric Company, s laboratorijem, u kojem je najprije konstruirao elektromotore izmjenične struje. U jesen iste godine prijavio je prve patente o proizvodnji i prijenosu višefaznih izmjeničnih struja i njihovoj primjeni za učinkovit pogon izmjeničnih elektromotora. Tim je izumima pokazao da je za većinu primjenā izmjenična struja znatno prikladnija od istosmjerne.^[2]

Teslin sustav višefaznih električnih struja i njegovu električnu rasvjetu prikazala je tvrtka Westinghouse na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893. te je predložila Teslin sustav izmjeničnih struja za hidroelektranu na slapovima Niagare. Hidroelektrana je bila završena 1896., a njome je, visokonaponskim dalekovodom (visoki napon bitno je smanjio gubitke), bio opskrbljivan oko 40 kilometara udaljen grad Buffalo, a potom i udaljeniji gradovi. U isto je doba po New Yorku bilo raspoređeno nekoliko stotina malih elektrana istosmjerne struje jer se ona zbog velikih gubitaka mogla prenositi samo na udaljenosti do 3 kilometra. Za nekoliko godina Teslin se sustav višefaznih izmjeničnih struja počeo rabiti u cijelome svijetu, a tijekom više od jednoga stoljeća u osnovi se nije promijenio. Visokofrekvencijske izmjenične struje primijenio je za bežični prijenos signala i energije. S transformatorom vrlo visoka omjera transformacije (poslije nazvanim Teslin transformator) postizao je vrlo visoke napone i stvarao vrlo snažna električna polja. Izumio je radiokomunikacije i daljinsko upravljanje. Načinio je model broda kojim je s pomoću električnih signala bežično upravljao na daljinu, a javno ga je 1898. pokazao u New Yorku.^[2]

Bavio se i istraživanjima u strojarstvu, na primjer 1913. patentirao je turbinu s mnoštvom tankih diskova bez lopatica (Teslina turbina). Kako nije imao interesa i vremena baviti se razvojem i prilagodbom svojih izuma tržištu, mnogi koji su razvijali njegove izume i prisvajali su ih. Vrhovni sud SAD-a tek je 1943., nakon Tesline smrti, poništio američke patente radija G. Marconija jer su Teslini raniji patenti već sadržavali sve što je opisao Marconi. Tesla je za svoje izume dobio mnoga priznanja i počasne doktorate. Stotine izuma, većinom iz elektrotehnike, prijavio je u 112 patenata u SAD-u i gotovo isto toliko u drugim zemljama, a mnogi su izumi ostali samo zabilježeni u njegovim dnevnicima ili stručnim časopisima. Najveće je priznanje Teslinu radu bilo dano na 11. općoj konferenciji za mjere i utege 1960., kada je za mjernu jedinicu magnetske indukcije (gustoće magnetskog toka) prihvaćen naziv tesla (oznaka T). Jedini je to naziv mjerne jedinice po nekome Slavenu među 19 naziva po zaslužnim znanstvenicima u Međunarodnom sustavu mjernih jedinica.^[2]

Po Tesli je nazvan planetoid ili asteroid 2244 Tesla i krater na Mjesecu Tesla (krater).

Godine 2005. našao se na popisu 100 najznamenitijih Amerikanaca Discovery Channela.^[3][4]

1. ↑ Laplante, Phillip A. 1999. Comprehensive Dictionary of Electrical Engineering 1999. Springer. str. 635. ISBN 978-3-540-64835-2
2. ↑ ^{a b c d e} Nikola Tesla, Hrvatska enciklopedija
3. ↑ Discovery Names 100 Greatest Americans. Multichannel News (engleski). Travanj 2005. Pristupljeno 12. siječnja 2021.
4. ↑ 100 Greatest Americans. UW News (engleski). 10. prosinca 2009. Pristupljeno 12. siječnja 2021.