Olmec (Olmeca, Xi,[1] Tenocelome) je najstariji civilizirani narod iz Meksika koji je između 1200. i 400. pr. Kr. ili najkasnije 600. posl. Kr. živio u istočnomeksičkim nizinama Verakruza i Tabaska.[2] Sami sebe ovaj narod nazivao je imenom Xi (Ši). Oni su preteča svih kasnijih meksičkih civilizacija i prepoznatljivi su po monolitnim kamenim glavama rasipanima po džungli. Glavna središta bila su im bila u La Venti (Tabasco) i San Lorenzo Tenochtitlan, Tres Zapotes i Laguna de los Cerros u Verakruzu.
Kultura Olmeka pripada Pred-klasičnom periodu. Njihovi gradovi nalazili su se oko uzdignutih humaka (mounda) koji su služili religioznim svrhama, a koji su se od 900. pr. Kr. počeli zamjenjivati piramidalnim strukturama. Društvena hijerarhija dijelila je elitu od običnih grupa građana koji su stanovali u kućama od drveta pokrivenih glinenim palminim krovom. Živjelo se od poljodjelstva, te lova i ribolova. Bazalt kojega ima u planinama Tuxtla poslužio je Olmecima za izgradnju piramida i trgova (plazas),a bio je proveden i sustav navodnjavanja izgrađen kroz gradove.
Olmeci su agrikulturan narod, uzgajali su kukuruz, grah i tikve i poznavali irigaciju. Vjerojatno su u ovom kraju prvi pripitomili psa i purana. Postoje i evidencije da su prakticirali kanibalizam.