Otto Stern | |
Rođenje | 17. veljače 1888. Żory, Poljska |
---|---|
Smrt | 17. kolovoza 1969. Berkeley, Kalifornija, SAD |
Državljanstvo | Nijemac, Amerikanac |
Polje | Fizika |
Institucija | Sveučilištu u Frankfurtu Sveučilušte u Rostocku Sveučilište u Hamburgu Institut za tehnologiju u Pittsburghu Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyu |
Alma mater | Sveučilušte u Wrocławu Sveučilište u Frankfurtu |
Poznat po | Stern-Gerlachov pokus |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1943.) |
Portal o životopisima |
Otto Stern (Żory, Poljska, 17. veljače 1888. - Berkeley, Kalifornija, SAD, 17. kolovoza 1969.), američki fizičar njemačkog porijekla. Studirao je u Breslauu (danas Wrocław), gdje je doktorirao 1912. U Zürichu je postao privatni docent kemije (1913.). Profesor je bio na Sveučilištu u Frankfurtu (od 1914. do 1921.), potom do 1922. u Rostocku, te profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Hamburgu (od 1923. do 1933.). Radio je u SAD-u kao profesor istraživač na Institutu za tehnologiju u Pittsburghu (od 1933. do 1945.). Bavio se statističkom termodinamikom te problemima nuklearne i atomske fizike. S Waltherom Gerlachom utvrdio (1924.) da se magnetski momenti atoma mogu u magnetskom polju orijentirati samo u određenim smjerovima (Stern-Gerlachov pokus). Godine 1933. odredio je s O. R. Frischom magnetski moment protona (nuklearni magneton). Za doprinos razvoju metode istraživanja svojstava molekula, atoma i atomskih jezgara s pomoću molekulskih snopova zračenja i za određivanje magnetskoga momenta protona, dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1943.[1]