Pametni grad

Pametni grad je područje koje koristi različite vrste elektroničkih senzora za prikupljanje podataka kako bi se osigurale informacije potrebne za upravljanje imovinom i resursima.^[1] To uključuje podatke prikupljene od građana, uređaja i imovine koja se obrađuje i analizira za praćenje i upravljanje;prometnim i transportnim sustavima, elektranama, vodoopskrbnim mrežama, policijom, informacijskim sustavima, školama, knjižnicama, bolnicama i drugim zajednicama.^[2]^[3]

Koncept pametnog grada spaja informacijsku i komunikacijsku tehnologiju i razne fizičke uređaje povezane s mrežom kako bi se optimizirala učinkovitost gradskih usluga.^[4] Također sustav pametnog grada omogućuje gradskim vlastima da vide kako se grad razvija te moguće preinake sustava u budućnosti.

Informacijska i komunikacijska tehnologija koristi se za poboljšanje kvalitete života u gradovima te smanjenju troškova. Pametne aplikacije razvijene su za upravljanje gradskim tokovima i omogućavaju reakcije u realnom vremenu.^[5] Stoga, pametni grad može biti spremniji te bolje odgovoriti na izazove.

Velike tehnološke, ekonomske i ekološke promjene izazvale su zanimanje za pametne gradove, uključujući klimatske promjene, gospodarsko restrukturiranje, prelazak na online maloprodaju, starenje stanovništva, rast stanovništva u gradovima i pritisci na javne financije. Europska unija (EU) uložila je mnogo napora za osmišljavanje strategije za postizanje "pametnog" urbanog rasta za svoja šira gradska područja. EU je razvila niz programa pod "Europskom digitalnom agendom".^[6]Tijekom 2010. godine naglašeno je da se sama unija posvećuje na jačanje inovativnosti i ulaganja u ICT usluge u svrhu poboljšanja javnih usluga i kvalitete života.^[7] Arupova procjena je da će globalno tržište za usluge pametnih gradova biti u vrijednosti od 400 milijardi dolara godišnje do 2020. Godine. Primjeri korištenja tehnologije pametnih gradova dosad su primijenjeni u nekoliko gradova poput Dubaija, Southamptona, Amsterdama, Barcelone, Madrida, Stockholma.