Percy Williams Bridgman | |
Rođenje | 21. travnja 1882. Cambridge, Massachusetts, SAD |
---|---|
Smrt | 20. kolovoza 1961. Randolph, New Hampshire, SAD |
Državljanstvo | Američko |
Polje | Fizika |
Institucija | Sveučilište Harvard |
Alma mater | Sveučilište Harvard |
Akademski mentor | Wallace Clement Sabine |
Istaknuti studenti | John C. Slater John Hasbrouck Van Vleck |
Poznat po | Fizika visokog tlaka |
Istaknute nagrade | Nagrada Rumford (1917.) Nobelova nagrada za fiziku (1946.) |
Portal o životopisima |
Percy Williams Bridgman (21. travnja 1882., Cambridge, Massachusetts, SAD – 20. kolovoza 1961., Randolph, New Hampshire, SAD) bio je američki fizičar koji je 1946. dobio Nobelovu nagradu iz fizike za izum uređaja koji proizvodi izrazito visok tlak i za otkrića koja je napravio na polju fizike visokog tlaka. Sveukupna je njegova znanstvena karijera vezana uz Harvardovo sveučilište. Istraživao je fizička svojstva (električnu i toplinsku vodljivost, čvrstoću, viskoznost i kompresibilnost) materijala pod visokim tlakom (iznad 1010 Paskala). Utvrdio je osam modifikacija leda i prijelaz kristalne mase pri visokom tlaku u amorfnu. Uspostavio metodu dobivanja velikih monokristala zonskim taljenjem. Njegov je rad važan za spoznavanje tvari i procesa u unutrašnjosti Zemlje, a to je pokazano 1955. sintetiziranjem dijamanta kombinacijom visokog tlaka i visoke temperature. Od 1955. dijamanti se dobivaju i umjetnim putem iz grafita, primjenom visokih tlakova (10 000 000 000 Pa ili 100 000 at) i temperatura (oko 3000 °C).[1]