Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors.
Please consider supporting us by disabling your ad blocker.

Responsive image


Pierre Curie

Pierre Curie

Rođenje 15. svibnja 1859.
Francuska Pariz, Francuska
Smrt 19. travnja 1906.
Francuska Pariz, Francuska
Narodnost Francuz
Polje Kemija, fizika
Institucija Sveučilište u Parizu (Sorbona)
Alma mater Sveučilište u Parizu (Sorbona)
Akademski mentor Gabriel Lippmann
Istaknuti studenti Paul Langevin
André-Louis Debierne
Marguerite Catherine Perey
Poznat po Radioaktivnost,
Polonij,
Radij,
Curiejeva temperatura
Curie-Weissov zakon
Piezoelektrični učinak
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1903.)
Godine 1895. oženio se Marijom Skłodowskom. Njihova kćer Irène Joliot-Curie je također dobitnica Nobelove nagrade.
Portal o životopisima
Alfa-zračenje može zaustaviti papir; beta-zračenje može zaustaviti aluminijski lim debljine nekoliko milimetara; a većinu gama-zračenja može zaustaviti desetak centimetara debela olovna ploča.
Marie i Pierre Curie vrše pokuse s radijem (crtež napravio André Castaigne).
Piezoelektrični efekt ili piezoelektrični učinak je pojava stvaranja električnog naboja (a time i električnog napona) na površini posebno odrezanog kristala (čvrsti dielektrik - izolator), koji je elastično deformiran vanjskom silom.

Pierre Curie (Pariz, 15. svibnja 1859. - Pariz, 19. travnja 1906.), francuski kemičar i fizičar. Suprug M. Curie-Skłodowske, otac Irène Joliot-Curie. Radio kratko vrijeme kao profesor na Sorbonai (od 1904. do 1906.), jer je rano izgubio život u prometnoj nesreći. Sa suprugom otkrio je (1902.) zakon radioaktivnoga raspadanja. Zajedno sa suprugom Marijom Skłodowskom-Curie i Antoineom Henrijem Becquerelom dobio je 1903. Nobelovu nagradu za fiziku. Našao je da radij neprestano stvara toplinu; otkrio je načelo simetrije u kristalografiji, aperiodičku analitičku vagu i drugo. S bratom Jacquesom otkrio (1883.) pojavu piezoelektričnog učinka. Formulirao (1895.) Curiejev zakon (nazvan i Curie-Weissov zakon), koji pokazuje ovisnost magnetske susceptibilnosti ili električne susceptibilnosti χ nekog materijala o temperaturi:

gdje je: C - konstanta ovisna o vrsti materijala, T - apsolutna temperatura, a Tc - Curiejeva temperatura (Curiejeva točka). Iznad Curiejeve temperature feromagnetički materijali pokazuju paramagnetička svojstva prema Curie-Weissovu zakonu. Pri toj temperaturi magnetska susceptibilnost teži u neizmjernost. Bio je član Francuske akademije znanosti (od 1905.). U čast bračnomu paru Curie nazvana je mjerna jedinica aktivnosti radioaktivnog izvora kiri, kemijski element kurij, radioaktivni mineral kirit.[1] Pierre Curie umro je tragičnom smrću u 47. godini života, u nesreći kočije u Parizu. No, već tada je bio teško bolestan, najvjerojatnije od posljedica pretjeranog izlaganja radijaciji.[2] Posmrtni ostaci Pierrea i njegove supruge preneseni su 1995. u pariški Panteon.

  1. Curie, Pierre, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  2. "Marie and Pierre Curie and the Discovery of Polonium and Radium: Serious Health Problems"Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. lipnja 2013. (Wayback Machine) (engl.)

Previous Page Next Page






Pierre Curie AF Pierre Curie AN بيار كوري Arabic بيار كورى ARZ Pierre Curie AST Pyer Küri AZ پیئر کوری AZB Пьер Кюри BA Pierre Curie BAN П’ер Кюры BE

Responsive image

Responsive image