Pinyin

Ovaj članak zahtjeva provjeru i čišćenje vanjskih poveznica.Popis vanjskih poveznica treba preurediti u skladu s pravilima na stranici Wikipedija:Vanjske poveznice.

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Pinyin (čitaj: pin-jin) (拼音 pīnyīn) je pomoćno kinesko latinično pismo kojim se bilježi izgovor standardnog kineskog jezika, putonghua. Pinyin kod Kineza ne zamjenjuje kinesko pismo.

Sama riječ pinyin znači “spajanje glasova”, a u širem smislu glasovno pismo, fonetski alfabet. U NR Kini koristi se hanyu pinyin (pojednostavljeni kineski: 汉语拼音; tradicionalni kineski: 漢語拼音; pinyin: Hànyǔ Pīnyīn) što znači “glasovno pismo kineskog jezika”. (Na Tajvanu je 2002. godine usvojeno slično pomoćno pismo tongyong pinyin, ali nije šire prihvaćeno.)

Hanyu pinyin je odobren 11. veljače 1958. na petom zasjedanje Svekineske narodne skupštine NR Kine. Time su zamijenjeni zapis Bopomofo (zhuyin) kao način podučavanja standardnog izgovora u kontinentalnoj Kini i kineski poštanski sustav romanizacije. Organizacija ujedinjenih naroda je na zahtjev kineske vlade 1979. godine preporučila hanyu pinyin svim svojim članicama kao standardni sustav romanizacije. Hanyu pinyin je 1979. godine odobrila i Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) kao standardnu romanizaciju standardnog kineskog jezika (ISO-7098:1991). Nakon toga pinyin je potisnuo stare sustave romanizacije kao Wade-Giles (1859. godine; nadopunjen 1892.) i transkripciju Yalea za englesko govorno područje, francusku transkripciju EFEO te njemačke i brojne druge transkripcije, koje se ipak još katkad upotrebljavaju.

Kineski jezik je tonalni jezik, a pekinško narječje kao osnova standardnog jezika ima četiri tona, koji su u pinyinu obilježeni sljedećim dijakritičkim znakovima:

1. ˉ gornji ton (makron)
2. ˊ uzlazni ton (akut)
3. ˇ blagosilazni, pa uzlazni ton (kvačica ili háček)
4. ˋ silazni i kratki ton (gravis)

Kada se pinyin zapis rabi u drugim jezicima, tonovi se bilježe samo u stručnoj literaturi.

Važno je naglasiti da je pinyin latinični zapis kineskog standardnog jezika u kojemu neka slova ne odgovaraju izgovoru u drugim jezicima koji se služe latinicom, pa se razlikuje od drugih latiničnih transkripcija.