Stari zavjet |
---|
Judaizam, Protestantizam, Katoličanstvo, Pravoslavlje
|
Deuterokanonske knjige |
Pravoslavlje |
Istočno i rusko pravoslavlje |
Istočno pravoslavlje |
Novi zavjet |
Portal: Kršćanstvo |
Prva knjiga o Kraljevima jedna je od starozavjetnih povijesnih knjiga u Bibliji, a u židovskom kanonu pripada Prednjim prorocima. U biblijskoj znanosti drži se da pripada deuteronomističkoj povijesti. Kratica je ove knjige 1Kr
Knjige o kraljevima sačinjavaju (u hebrejskoj Bibliji) samo jedno djelo. Poklapaju se s dvije posljednje knjige kraljevanja u grčkom prijevodu (Septuaginta) i s Knjigama o kraljevima (Vulgata). Nastavljaju se neposredno na knjige o Samuelu, a 1 Kr 1-2 sadrži završetak velikog dokumenta iz 2 Sam 9-20. Drugi opis Salomonova kraljevanja, 1 Kr 3-11, potanko opisuje uzvišenost njegove mudrosti, sjaj njegova graditeljstva (Jeruzalemski hram), te njegovo silno bogatstvo. To je sigurno slavno razdoblje, ali nema tu više osvajačkog duha Davidova. Ostaju suprotnosti između dvije skupine naroda, te se nakon Salomonove smrti 931. pr. Kr. kraljevstvo razdjeljuje: deset sjevernih plemena što je pojačano vjerskim raskolom (1 Kr 12-13).
Pripovijedanje se bavi napose s dva kraljevanja, Ezekijinim (2Kr 18-20) i Jošijinim (2 Kr 22-23), koja su obilježena nacionalnim buđenjem i religioznom reformom. Veliki politički događaji u to vrijeme jesu: Sanheribova invazija u vrijeme Ezekije 701. pr. Kr. kao odgovor na otkazivanje asirskog poreza, i, u vrijeme Jošije, propast Asirije i nastanak babilonskog carstva. Judeja se morala podložiti novim gospodarima s Istoka, ali se uskoro pobunila. Nije trebalo dugo čekati kaznu: 597. pr. Kr. Nabukodonozorove čete osvojile su Jeruzalem i deportirale jedan dio njegovih stanovnika; deset godina kasnije pokušaj stjecanja nezavisnosti uzrokovao je novu intervenciju Nabukodonozora, koja je završila 587. razaranjem Jeruzalema i drugom deportacijom. Knjige o kraljevima završavaju s dva kratka dodatka, 2 Kr 25, 22-30.