Psihoterapija

Psihoterapija je tretman problema emocionalne prirode psihološkim putem u kojem educirana osoba namjerno uspostavlja profesionalan terapijski odnos i koristi stručne postupke u svrhu uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih psihičkih simptoma/poteškoća, u svrhu promjene poremećenih shema ponašanja i poticanja pozitivnog razvoja ličnosti djeteta, adolescenta i odraslih osoba.^[1] Psihoterapija se usmjerava na jačanje postojećih i otkrivanje novih mehanizama nošenja sa stresom i životnim neprilikama.^[2] Psihoterapija je u srži terapija razgovorom, međutim, psihoterapeuti mogu koristiti cijeli dijapazon metoda, uključujući umjetnost, glazbu, inscenacije i pokret.^[3]

Odnos s psihoterapeutom ključni je element svake psihoterapije. Terapeut s klijentom uspostavlja dobrovoljan odnos, potaknut od klijenta i prihvaćen od terapeuta. Psihoterapeut nudi povjerljivo i privatno okruženje u kojem se na siguran način mogu istraživati i prerađivati teška iskustva. Trenutna teorijska i empirijska istraživanja potvrđuju važnost psihoterapijskog odnosa kao ključnog faktora koji utječe na uspješnost psihoterapije.^[3]

Na savjetovanju i psihoterapiji može se raditi na različitim problemima i ostvarivanju različitih ciljeva. Neki ljudi uz pomoć psihoterapeuta žele bolje razumjeti sebe, drugi razvijaju nove životne vještine ili unapređuju one kojima nisu zadovoljni, neki trebaju podršku za suočavanje s teškim i/ili izazovnim životnim situacijama. Pomoć psihoterapeuta može se tražiti i zbog specifičnih razloga, poput trauma iz ranog djetinjstva, poremećaja prehrane, psihosomatskih stanja, suicidalnih misli, posttraumatskog stresnog poremećaja, opsesivnog ponašanja ili fobičnih anksioznosti. U nekim drugim situacijama, klijenti traže pomoć zbog sveprisutnog osjećaja depresije ili anksioznosti, zbog poteškoća s koncentracijom, nezadovoljstva na poslu ili nemogućnosti stvaranja i održavanja zadovoljavajućih odnosa.^[3] Prema podacima Psihološkog savjetovališta Sveučilišnog savjetovališta u Rijeci^[4] najčešći razlozi traženja pomoći kod studenata su: teškoće u učenju (problemi s odgađanjem, koncentracijom i pamćenjem, neadekvatne navike i/ili strategije učenja,...), loša organizacija vremena, nezadovoljavajući odnosi s drugima, potištenost, osamljenost, tuga, tjeskoba, strah, nervoza, briga, panika, nisko samopoštovanje, osobna nesigurnost, nezadovoljstvo vlastitim izgledom i problemi s hranjenjem.

Znakovi da je možda vrijeme da osoba potraži stručnu pomoć jesu^[5]:

• Problem koji traje duže vremena
• Kada osoba ne funkcionira na način na koji bi ste želio/la
• Kada osoba ne uspijeva problem riješiti sama ili uz pomoć obitelji, prijatelja i drugih bliskih osoba te korištenjem uobičajenih strategija rješavanja problema.

Psihoterapija nije korisna samo za pojedince koji se osjećaju preplavljenima životnom situacijom, već i za sve pojedince željne osobnog rasta i razvoja, jačanja na putu do ostvarenja želja, otkrivanja vlastitih potencijala i življenja ispunjenijeg života. Naime, dobro psihičko zdravlje mnogo je više od neprisutnosti psihičkih bolesti i teškoća, a uključuje brojne pozitivne karakteristike, kao što su: osjećaj zadovoljstva, želju za životom, smijeh i zabavu, sposobnost suočavanja sa stresom i oporavljanja nakon teškoća, osjećaj smisla i svrhe (kako u aktivnostima, tako i u odnosima s drugim ljudima), fleksibilnost u učenju novih stvari i prilagodbi na promjene, ravnotežu posla i zabave, odmora i aktivnosti, visoko samopouzdanje,... Što ne znači da emocionalno i psihički zdrave osobe ne proživljavaju teške trenutke ili ne osjećaju emocionalne probleme. Promjene, razočaranja, gubitci, itd. sastavni su i normalni dio života svake osobe, a sa sobom neizbježno nose osjećaj tuge i tjeskobe, stres i napetost. Prednost je emocionalno zdravih ljudi što se i nakon teškoća, trauma i stresova ponovno oporave. Takve osobe imaju razvijene ili usvojene načine suočavanja sa zahtjevnim situacijama i zadržavaju pozitivan pogled na situaciju. Ostaju fokusirane, fleksibilne i kreativne, kako u teškim vremenima, tako i u dobrim. Kada se dogode loše stvari brže se oporavljaju i nastavljaju dalje.

Neki od ciljeva psihoterapijskog susreta mogu biti bolje nošenje s problemima i emocionalnom nelagodom, poticanje uvida i samoanalize kod klijenta te usvajanje novih vještina.^[2]

Psihoterapijski susreti mogu se odvijati jedan-na-jedan, uključivati partnera ili člana obitelji i/ili se odvijati grupno.^[3]

U Hrvatskoj postoji nekoliko telefonskih linija za pružanje besplatne psihološke podrške^[6][7][8][9] te postoje internetske baze za pretraživanje psihoterapeuta.^[10][11][12] Osim toga savjetodavni i klinički psiholozi te psihoterapeuti rade u Savjetovalištima za mentalno zdravlje županijskih Zavoda za javno zdravstvo Republike Hrvatske,^[13] bolnicama, školama, centrima za socijalnu skrb, različitim udrugama i privatnim savjetovalištima.

1. ↑ Zakon o djelatnosti psihoterapije. zakon.hr. 26. srpnja 2018. Pristupljeno 1. kolovoza 2020.
2. ↑ ^{a b} PsiHelp. Što je psihoterapija. psihelp.hr. Pristupljeno 1. kolovoza 2020.
3. ↑ ^{a b c d} Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske. Što je psihoterapija. savez-spuh.hr. Pristupljeno 1. kolovoza 2020.
4. ↑ Psihološko savjetovalište Sveučilišnog savjetovališnog centra Sveučilišta u Rijeci. Zašto nas posjetiti. uniri.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2020. Pristupljeno 1. kolovoza 2020.
5. ↑ Psihološko savjetovalište Sveučilišnog savjetovališnog centra Sveučilišta u Rijeci. 2013. Psihološko savjetovanje – mitovi i činjenice (PDF). uniri.hr. Pristupljeno 1. kolovoza 2020.
6. ↑ Plavi telefon. Plavi telefon. Pristupljeno 31. prosinca 2020.
7. ↑ Psihološki centar Tesa. Tesa. Pristupljeno 31. prosinca 2020.
8. ↑ Hrabri telefon. Hrabri telefon. Pristupljeno 31. prosinca 2020.
9. ↑ Psihološka pomoć. Besplatni brojevi za pružanje psihološke pomoći. Pristupljeno 31. prosinca 2020.
10. ↑ Psi help. Pretraži psihoterapeute. Pristupljeno 31. prosinca 2020.
11. ↑ Psihološka pomoć. Pružatelji pomoći. Pristupljeno 31. prosinca 2020.
12. ↑ Exedra. Exedra online terapeuti. Pristupljeno 31. prosinca 2020.
13. ↑ Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Savjetovalište za promicanje mentalnog zdravlja. Pristupljeno 31. prosinca 2020.