Radama II. | |
---|---|
![]() | |
Radama II. | |
kralj Madagaskara | |
Vladavina | 1861. – 1863.[1] |
Prethodnik | Ranavalona I. |
Nasljednik | Rasoherina |
Supruga | Rabodo |
Puno ime | Rakotosehenondradama[1] |
Dinastija | Merina |
Otac | Radama I. (premda se govorkalo da mu je pravi biološki otac Andriamihaja) |
Majka | Ranavalona I. |
Rođenje | 23. rujna 1829., Antananarivo |
Smrt | 12. svibnja 1863., Antananarivo |
Pokop | 1863./1897. prvo u Ilafyi, zatim ponovno u grobnicu u kompleks Rovu |
Radama II. (Antananarivo, 23. rujna 1829. – Antananarivo, 12. svibnja 1863.[1]), kralj Madagaskara koji je vladao svega dvije godine od 16. kolovoza 1861. do svoje (vjerojatne) smrti 12. svibnja 1863. godine.[1]
Radamina vladavina, premda vrlo kratka, bila je prijelomna u povijesti Kraljevine Madagaskar. Naslijedio je na prijestolju svoju majku Ranavalonu I., koja je za svoje dugotrajne vladavine od 33 godine uspjela sačuvati kulturnu i političku neovisnost Madagaskara od francuskih i britanskih utjecaja. Često je to postizala vrlo brutalnim sredstvima, provodivši nepopustljivu izolacionističku politiku. Radama II. napravio je veliki zaokret u odnosu na politiku vlastite majke. Odbacio je politiku izolacionizma i zabrane širenja kršćanstva, ponovno je otvorio Madagaskar europskim trgovcima i njihovom utjecaju te obnovio slobodu vjeroispovijesti. Odrastao je pod velikim utjecajem francuskih krugova iz Antananariva (osobito majčinog savjetnika Josepha-Françoisa Lamberta) i bio im sklon. Tako je još kao prijestolonasljednik na njihov nagovor potajice potpisao ugovor 1855. s Josephom-François Lambertom (tzv. Povelju Lambert), kojim je njemu i njegovoj kompaniji (Compagnie de Madagascar) dao isključiva prava na eksploataciju ruda i drugih malgaških resursa u zamjenu za 10% od prihoda. Ta povelja, koju je kasnije odbacio tadašnji predsjednik vlade Rainilaiarivoni, bila je casus belli za francusku agresiju na Madagaskar i pretvaranje otoka u koloniju 1896. godine.[2]
|journal=
(pomoć)