Reparativna terapija

Reparativna terapija ili konverzijska terapija je naziv za skup pseudoznanstvenih^[1][2][3][4] metoda kojima dio psihološke i psihijatrijske struke pristupa fenomenu homoseksualnosti.

Najnoviji uvidi u dinamiku seksualnih sklonosti doista govore o seksualnoj fluidnosti kao pojavnosti kod određenog broja osoba koje tijekom života promijene seksualnu orijentaciju, pri čemu je mogućnost promjene seksualne orijentacije veća kod osoba koje se trenutačno izražavaju homoseksualnu orijentaciju;^[5] međutim većina autora smatra kako nema dokaza da bi se seksualna orijentacija mogla mijenjati psihoterapijom. Mnoge stručne asocijacije u zdravstvu upozoravaju da je reparativna terapija neučinkovita i potencijalno opasna.^[6][7][8][9] Američka psihijatrijska asocijacija je 2000. godina osudila takve metode, koje su zasnovane na presumpciji da homoseksualnost predstavlja mentalnu bolest.^[10] Zagovornici konverzijske terapije tvrde da se njome može pomoći osobama s istospolnim sklonostima koje nastoje umanjiti svoje homoseksualne želje i po mogućnosti ih zamijeniti heteroseksualnima,^[11] no za takve tvrdnje ne postoje znanstveni zaključci te je opći znanstveni konsenzus da je takav oblik terapije ne samo neučinkovit, već i duboko traumatičan i opasan.

1. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. svibnja 2019. Pristupljeno 4. svibnja 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
2. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2022. Pristupljeno 4. svibnja 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
3. ↑ Haldeman, Douglas C. 1999. The Pseudo-science of Sexual Orientation Conversion Therapy (PDF). Angles. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 7. siječnja 2018. Pristupljeno 4. studenoga 2013.
4. ↑ Mercuri, Joanna. 15. listopada 2015. Fordham’s Celia Fisher Advised on White House Report Denouncing Conversion Therapy. Fordham News (engleski). Sveučilište u Fordhamu. Pristupljeno 17. rujna 2018.
5. ↑ Savin-Williams, R.C.; Joyner, K.; Rieger, G. 2012. "Prevalence and stability of self-reported sexual orientation identity during young adulthood". Archives of Sexual Behavior. Pristupljeno 3. kolovoza 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
6. ↑ Cruz, David B. 1999. Controlling Desires: Sexual Orientation Conversion and the Limits of Knowledge and Laws (PDF). Sveučilište u Južnoj Kaliforniji (engleski). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 19. rujna 2017. Pristupljeno 17. rujna 2018.
7. ↑ The Lies and Dangers of Efforts to Change Sexual Orientation or Gender Identity. Human Rights Campaign (engleski). Pristupljeno 17. rujna 2018.
8. ↑ Grisham, Lori. 10. travnja 2015. What you need to know about 'conversion therapy'. USA Today (engleski). Pristupljeno 17. rujna 2018.
9. ↑ Stellungnahme des DGPPN-Referats „Sexuelle Orientierung in Psychiatrie und Psychotherapie“ zu Konversionstherapien bzw. „reparativen“ Verfahren bei Homosexualität (PDF). DGPPN (njemački). 5. srpnja 2013. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 30. ožujka 2014. Pristupljeno 17. rujna 2018.
10. ↑ APA. Ožujak 2000. Therapies Focused on Attempts to Change Sexual Orientation (Reparative or Conversion Therapies) POSITION STATEMENT (engleski). APA. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. travnja 2011. Pristupljeno 17. rujna 2018.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
11. ↑ [1]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. studenoga 2013. (Wayback Machine) "Izjava američkog Katoličkog liječničkog društva 'Homoseksualnost i nada'", prijevod na hrvatski jezik verzije iz 2008. godine.