Rutil

Rutil
Općenito
Kategorija	mineral
Kemijska formula	titanijev dioksid, TiO2
Identifikacija
Boja	crvenkasto-smeđ, crvenkast ili žut
Kalavost	dobra po {110}, umjerena po 100, razdvajanje po {092} i {011}
Lom	neravan do subkonkoidan
Mohsova tvrdoća	6,0 – 6,5
Sjaj	adamantitna do submetalna
Indeks loma	Nω = 2,605 – 2,613 Nε = 2,899–2,901
Ogreb	svijetlocrven do tamnocrven
Gustoća	4,23; povećava se s udjelom Nb – Ta
Točka tališta	1843 °C
Topljivost	netopiv u kiselinama
Druga svojstva	mineral rutil predstavlja najčešći oblik titanijevog oksida u prirodi

Rutil je uz anatas i brukit jedan od tri kristalne strukture titanijevog dioksida (TiO₂). Ove tri strukture imaju isti kemijski sastav, ali različitu strukturu. Polimorfija se kod kemijskih elemenata naziva alotropija. Polimorfi u mineralogiji podrazumijevaju minerale koji dijele istu kemijsku formulu, ali imaju različitu kristalnu strukturu. Iako im je kemijski sastav isti, svaka od tih polimorfnih supstancija kristalizira u drugoj kristalnoj klasi i pokazuje različita fizička, a djelomično i kemijska svojstva. Uzrok toj pojavi je kristalizacija tvari u različitim genetskim uvjetima, različiti sastav i koncentracija otopine iz koje nastaju, te različiti tlak i temperatura.^[1]

Titanijev(IV)-oksid (TiO₂) ili titanijev dioksid javlja se u tri kristane modifikacije: tetragonskoj (mineral rutil), romboedarskoj (mineral brukit) i drugoj tetragonskoj (mineral anatas). Rutil ima veliki indeks loma, a optičku disperzivnost veću od dijamanta. Ima i veliku moć pokrivanja, te se upotrebljava kao bijela boja (titanijevo bjelilo). TiO₂ ima amfoterna svojstva. Taljenjem s metalnim oksidima, hidroksidima i karbonatima daje titanate.

Naziv rutil potječe iz latinskog rutilus, što znaći crven. Tvrdoća prema Mohsovoj ljestvici je 6 - 6,5. Sintetički (umjetno dobiveni) minerali rutila upotrebljavaju se kao drago kamenje. Mineral rutil predstavlja najčešći oblik titanijevog oksida u prirodi. Ima visok indeks prelamanja i disperziju svjetlosti, zbog čega je sintetički rutil jedno vrijeme korišten kao imitacija dijamanta (od 1947. do sedamdesetih godina). Javlja se kao akcesorni mineral u magmatskim i metamorfnim stijenama. Mikroskopski sitne inkluzije igličastog rutila u nekim mineralima (najčešće u korundu, rjeđe u turmalinu, silimanitu, apatitu, enstatitu) raspoređene duž kristalnih osa minerala domaćina dovode do pojave asterizma, kao što je to slučaj kod zvjezdastog rubina i safira, ili mačjeg oka.

1. ↑ [1] "Titanij, Ti", Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka), www.pse.pbf.hr, 2011.