Slavko Kvaternik

Slavko Kvaternik
Kvaternik, 1942.
Opći životopisni podatci
Datum rođenja	25. kolovoza 1878.
Mjesto rođenja	Vučinići ili Komorske Moravice, Hrvatska
Datum smrti	13. lipnja 1947.
Mjesto smrti	Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost	Hrvat
Supruga	Olga Frank
Titule	vitez
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi	1896. – 1918. 1918. – 1921. 1941. – 1943.
Čin	dopukovnik vojskovođa krilnik
Ratovi	Prvi svjetski rat Drugi svjetski rat
Važnije bitke	Oslobađanje Međimurja
Vojska	Austro-Ugarska vojska (1896. – 1918.) Kraljevska jugoslavenska vojska (1918. – 1921.) Hrvatsko domobranstvo (1941. – 1943.)
Zapovijedao	Hrvatsko domobranstvo
Odlikovanja	Željezni križ I. stupnja Vojnički red željeznog trolista I. stupnja Veliki križ mađarskog reda za zasluge s krunom kralja Stjepana[1] Veliki križ njemačkog orla[2]

Slavko Kvaternik (Vučinići^[3] ili Komorske Moravice,^[4] 25. kolovoza 1878. – Zagreb, 13. lipnja 1947.) bio je hrvatski vojnik, austro-ugarski, jugoslavenski i hrvatski časnik,^[3] ministar domobranstva i doglavnik Nezavisne Države Hrvatske. Osuđen je kao ratni zločinac.^[5].

U Prvom svjetskom ratu je kao časnik služio vojsku Austro-Ugarske Monarhije. Po stvaranju Kraljevine SHS umirovljen je te se priključio Ustaškom pokretu. Po njemačkoj invaziji na Jugoslaviju 10. travnja 1941. godine je proglasio u Zagrebu Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH) u kojoj je potom obnašao neke od najviših vojnih i političkih dužnosti.

Ubrzo nakon stvaranja NDH i kao drugi po važnosti njen dužnosnik, Slavko Kvaternik dolazi u stanoviti sukob s Antom Pavelićem zalažući se za stvaranje vojske vođene profesionalnim časnicima iz Austro-Ugarske i jugoslavenske kraljevske vojske, umjesto za stvaranje oružane sile temeljene na ustaškim stranačkim krugovima. Nakon što je teror tzv. divljih ustaša potpirio nezadovoljstvo Srba u NDH i dodatno ih potakao na ustanak, pokrenuo je u krajem ljeta 1941. godine aktivnosti radi kažnjavanja (uglavnom strijeljanjem) divljih ustaša koji su skrivili razne zločine. Nakon toga je ustaški teror donekle smanjen, ali potpuni red nije uspostavljen.^{[nedostaje izvor]}

Nakon što se zamjerio Talijanima (založivši se 1941. godine kod Nijemaca da ne dopuste da Italija okupira čitavu NDH) i potom Nijemcima (koje nije dovoljno podupro u njihovom ratovanju protiv SSSR-a, ocijenivši sredinom 1942. god. da Nijemci taj rat teško mogu dobiti), smijenjen je krajem 1942. godine sa svih dužnosti u NDH i umirovljen.^{[nedostaje izvor]}

Napušta Hrvatsku i živi narednih nekoliko godina u Austriji. Nakon rata izručen je Jugoslaviji, a Vrhovni sud NR Hrvatske 1947. godine osudio ga je na smrt strijeljanjem.^[3]

1. ↑ Ivan Košutić, Rađanje, život i umiranje jedne države: 49 mjeseci NDH, Stručna i poslovna knjiga d.o.o., 1997., str. 390.
2. ↑ Ivan Košutić, Rađanje, život i umiranje jedne države: 49 mjeseci NDH, Stručna i poslovna knjiga d.o.o., 1997., str. 295.
3. ↑ ^{a b c} Kvaternik, Slavko. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 4. svibnja 2018.
4. ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor dido
5. ↑ Stuparić, Darko, ur. 1997. Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.-1945. Biblioteka Leksikoni. Minerva. Zagreb. ISBN 978-953-6377-03-9