Spitsbergen | |
---|---|
Otok | |
Prikaz Svalbardskog otočja s označenim otokom Spitsbergenom, jedinog naseljenjog norveškog prekomorskog posjeda | |
Položaj | |
Koordinate | 78°45′N 16°00′E / 78.75°N 16°E (WD) |
Smještaj | Arktički ocean |
Država | Norveška |
Otočje | Svalbard |
Fizikalne osobine | |
Površina | 37.673 km2 |
Stanovništvo | |
Glavno naselje | Longyearbyen |
Broj stanovnika | 2642 (2012.) |
Spitsbergen je najveći i jedini trajno naseljeni otok Svalbardskog otočja u sjevernoj Norveškoj. Predstavlja najzapadniji dio arhipelaga, granica je s Arktičkim oceanom, Norveškim morem i Greenlandskim morem. Spitsbergen obuhvaća površinu od 37.673 km², što ga čini najvećim otokom u Norveškoj i 36. najvećim na svijetu. Administrativni centar, najveće naselje je Longyearbyen. Ostala naselja, pored istraživačkih postaja su ruska rudarska zajednica Barentsburg, istraživačko naselje Ny-Ålesund, i rudarska postaja Sveagruva.
Otok je prvi put korišten kao baza kitolovaca u 17. i 18. stoljeću, nakon čega je bio napušten. Rudarstvo ugljena započelo je krajem 19. stoljeća i uspostavljeno je nekoliko stalnih zajednica. Svalbardski sporazum iz 1920. godine priznaje norveški suverenitet i uspostavio Svalbard kao slobodnu ekonomsku i demilitariziranu zonu.
Nijedna cesta ne povezuje naselja; umjesto toga, zrakoplov i brodovi služe kao lokalni prijevoz. Svalbard Airport, Longyear pruža glavnu točku ulaska i izlaska.
Flora koristi dugotrajno ponoćno sunce, što nadoknađuje polarnu noć. Svalbard je teren za razmnožavanje mnogih morskih ptica i također podržava polarne medvjede, sobove i morske sisavce. Šest nacionalnih parkova štiti uglavnom netaknutu, ali lomljivu okolinu. Otok ima mnogo ledenjaka, planina i fjordova.