Stari grad Jeruzalem i njegove zidine | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Izrael Palestina |
Godina uvrštenja | 1981. (5. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | ii, iii, vi |
Ugroženost | 1982.- |
Poveznica | UNESCO:148 |
Koordinate | 31°46′36″N 35°14′03″E / 31.77667°N 35.23417°E |
Jeruzalemski stari grad (hebrejski: העיר העתיקה, HaEer HaAtika, arapski: البلدة القديمة, al-Balda al-Kadimah, armenski: Հին Քաղաք, Hin K'aghak) je stari, zidinama utvrđeni, dio Jeruzalema. U njemu se nalazi nekoliko vjerski važnih znamenitosti kao što su: Brdo hrama i Zid plača (koji su sveti židovima), Bazilika Svetog groba (sveta kršćanima), te Kupola na stijeni i džamija al-Aksa (sveti muslimanima).
Nakon Arapsko-Izraelskog rata 1948. godine, Stari grad se našao u potpunosti na Jordanskoj strani grada, no nakon Šestodnevnog rata 1967. godine Izrael je okupirao Stari grad, zajedno s ostatkom Jeruzalema.
Godine 1980., Jordan je predložio da se Stari grad stavi na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji, što je i učinjeno 1981. godine. Na popis ugroženih mjesta svjetske baštine Stari grad je dospio zbog nekontroliranog urbanog razvoja, općeg propadanja i lošeg održavanja zbog pojačanog turizma i nedostatka održavanja[1]
God. 2010., najstariji natpis na hebrejskom jeziku je pronađen odmah uz vanjski dio zidina Starog grada.[2]
Tradicionalno je Stari grad podijeljen na četiri nejednaka dijela, tako ga od 19. stoljeća čine:
Grad je za vrijeme Križara imao samo četvera vrata na svakoj strani grada, Sulejman Veličanstveni je dao izgraditi današnje zidine i njegovih 11 vrata, nazvanih prema povijesnim osobama ili gradovima prema kojima su vodile ceste koje su izlazile iz Jeruzalema. Od ovih, sedmera su danas otvorena (Nova vrata, Damaščanska vrata, Herodova vrata, Lavlja vrata, Vrata Dunga, Vrata Ciona, Vrata Jaffe) dok su četvera zatvorena (Zlatna vrata, Jednostruka vrata, Dvostruka vrata i Vrata Huldah).