Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors.
Please consider supporting us by disabling your ad blocker.

Responsive image


Talijanska kinematografija

Premijera filma na Trgu svetog Marka

Talijanska kinematografija, filmovi snimljeni u Italiji ili koje su snimili talijanski redatelji. Već od samih početaka razvoja talijanske filmske industrije ranih 1900-ih, talijanski filmotvorci i glumci su utjecali na filmske pokrete i žanrove diljem svijeta. Do 2013. godine, talijanski filmovi su dobili 13 Oscara za najbolji strani film, najviše od svih država, kao i 12 Zlatnih palmi, na drugom mjestu poslije SAD-a.

Rani talijanski filmovi su bili tipične ekranizacije knjiga ili kazališnih djela. Već 1910-ih, talijanski filmotvorci su koristili složene scenske dizajne, raskošne kostime i velike budžete za produkciju filmova poput Enrico Guazzonijevog filma Quo Vadis (1912.) i Giovanni Pastroneovog filma Cabiria (1914). Jedan od prvih avangardnih filmskih pokreta tzv. Talijanski futurizam odigrava se u Italiji kasnih 1910-ih. Poslije perioda dekadencije talijanske filmografije 1920-ih zbog političkih previranja i ekonomske krize koja je zahvatila cijeli svijet, talijanska filmska industrija ponovo oživljava 1930-ih s dolaskom zvučnog filma. Popularni talijanski žanr tijekom ovog perioda bio je Telefoni BianchiBijeli telefoni), sastavljen od komedija s raskošnim pozadinama.[1]

Fašistička vlada je novčano pomagala filmsku industriju, najpoznatiji primjer bio je izgradnje Cinecittà studija, ali je učestvovala i u cenzuri, tako da je veliki dio filmova snimljenih kasnih 1930-ih imao propagandni predznak. Poslije Drugog svjetskog rata dolazi do razvoja utjecajnog talijanskog neorealističkog pokreta, koji je izbacio na površinu poznate redatelje u koje se ubrajaju Luchino Visconti, Roberto Rossellini i Vittorio De Sica. Neorealizam slabi kasnih 1950-ih na uštrb lakših filmova, poznatim pod žanrom Commedia all'italiana. Glumice Sophia Loren i Gina Lollobrigida doživljavaju internacionalnu slavu i status filmskih diva, tijekom ovog perioda.[1]

Žanr Spaghetti Westerna doživljava popularnost sredinom 1960-ih, uglavnom sa Sergio Leoneovom dolar trilogijom, u suradnji sa skladateljem Enniom Morriconeom. Talijanski erotski trileri, tzv. giallo, producirani su od strane Maria Bava i Daria Argenta kasnih 1970-ih, utječući na horor-žanr diljem svijeta. Tijekom 1980-ih i 1990-ih redatelji Federico Fellini, Bernardo Bertolucci, i Roberto Benigni dobivaju svjetski pozitivne kritike za svoje filmove[1]dajući talijanskom filmu jednu novu višu dimenziju.

  1. a b c Katz, Ephraim, "Italy," The Film Encyclopedia (New York: HarperResource, 2001), pp. 682-685.

Previous Page Next Page