Topljenje ledenjaka od 1850.

Topljenje ledenjaka od 1850. utječe na opskrbu slatke vode za navodnjavanje i za domaćinstva, za opskrbu domaćih životinja i biljaka, koji ovise o vodi iz ledenjaka, a u dužem periodu, utječe na porast razine mora. Glaciolozi tvrde da podudaranje topljenja ledenjaka i povećanje količine stakleničkih plinova, je očiti primjer trenutnog globalnog zatopljenja. Na planinskim lancima u umjerenom pojasu, kao što su Himalaje, Alpe, Stjenjak, Kaskadne planine i Ande, mogu se vidjeti veliki razmjeri topljenja ledenjaka.^[1]

Malo ledeno doba je bio period od 1550. do 1850., kada je svijet doživio nešto hladniju klimu nego danas. Nakon toga, sve do 1940., ledenjaci su se počeli znatno topiti, a onda se do 1980. topljenje usporilo, i negdje su se ledenjaci počeli povećavati, da bi se od 1980. topljenje ledenjaka opet povećalo, pa čak i ubrzalo. U Himalajama i Andama, to će imati veliki utjecaj na opskrbu vodom mnogobrojnog stanovništva. Povlačenje planinskih ledenjaka u Sjevernoj Americi, Aziji, Alpama, Indoneziji i Africi, u tropskim i umjerenim klimatskim pojasevima Južne Amerike, koristi se kao očit dokaz povećanja svjetskih temperatura, od polovice 19. stoljeća. Ali nedavno topljenje plimnih i izlaznih ledenjaka na Grenlandu i zapadnoj Antartici, može dovesti do porasta razine mora, a time bi mnoga obalna područja u svijetu bila ugrožena.^[2]

1. ↑ Intergovernmental panel on climate change "Climate Change 2001 (Working Group I: The Scientific Basis)" [1] 2006.,Thomas Mölg, "Worldwide glacier retreat" [2]
2. ↑ Intergovernmental panel on climate change: "2.2.5.4 Mountain glaciers" [3]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. rujna 2014. (Wayback Machine)