Ugljikohidrati

Ugljikohidrati su velike biološke molekule ili makromolekule sastavljene od ugljikovih (C), vodikovih (H) i kisikovih (O) atoma, obično s omjerom atoma vodika i kisika od 2 : 1 (kao u vodi), odnosno empirijske formule C_m(H₂O)_n (pri čemu m može biti različit od n).^[1] Postoje neke iznimke poput deoksiriboze, šećerne komponente DNA,^[2] koja ima empirijsku formulu C₅H₁₀O₄.^[3] Ugljikohidrati su u tehničkom pogledu hidrati ugljika,^[4] premda ih je strukturalno bolje promatrati kao polihidroksialdehide i ketone.^[5]

Naziv je najčešći u biokemiji gdje se kao sinonimi za njih rabe nazivi saharidi ili šećeri. Ugljikohidrati (saharidi) najčešće se dijele na četiri skupine: monosaharide, disaharide, oligosaharide i polisaharide. Općenito se monosaharidi i disaharidi, kao maleni ugljikohidrati (male molekularne mase), obično nazivaju šećerima.^[6] Riječ saharid potječe od grčke riječi σάκχαρον (sákharon) što znači "šećer". Iako je znanstvena nomenklatura ugljikohidrata složena, imena monosaharida i disaharida vrlo često završava sufiksom -oza. Na primjer, grožđani šećer jest monosaharid glukoza, trščani šećer jest disaharid saharoza, a mliječni šećer jest disaharid laktoza (vidi ilustraciju).

Ugljikohidrati izvršavaju mnoge uloge u živim organizmima. Polisaharidi služe kao spremišta energije (npr. škrob i glikogen) i strukturalne komponente (npr. celuloza u biljaka i hitin u člankonožaca). Riboza, monosaharid s pet ugljikovih atoma, važna je komponenta koenzimâ (npr. ATP-a, FAD-a i NAD-a) i kralježnica genetičke molekule poznate kao RNA. Srodna deoksiriboza je jedna od komponenata DNA. Saharidi i njihovi derivati uključuju mnogo ostalih važnih biomolekula koje igraju ključne uloge u imunosnom sustavu, fertilizaciji, sprečavanju patogeneze, zgrušavanju krvi i razvoju.^[7]

U bromatologiji ili znanosti o hrani i u mnogim drugim neformalnim kontekstima naziv ugljikohidrat često označava svaku hranu koja je posebno bogata složenim ugljikohidratom škrobom (poput žitarica, kruha i tjestenine) ili jednostavnim ugljikohidratima poput šećera (prisutna u slatkišima, džemovima i desertima).

1. ↑ Western Kentucky University. 29. svibnja 2013. WKU BIO 113 Carbohydrates. wku.edu. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. siječnja 2014. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
2. ↑ Eldra Pearl Solomon, Linda R. Berg, Diana W. Martin; Cengage Learning. 2004. Biology. google.books.com. str. 52. ISBN 978-0534278281CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
3. ↑ National Institute of Standards and Technology. 2011. Material Measurement Library D-erythro-Pentose, 2-deoxy-. nist.gov
4. ↑ Long Island University. 29. svibnja 2013. The Chemistry of Carbohydrates (PDF). brooklyn.liu.edu. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 25. prosinca 2016. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
5. ↑ Purdue University. 29. svibnja 2013. Carbohydrates: The Monosaccharides. purdue.edu
6. ↑ Flitsch, Sabine L.; Ulijn, Rein V. 2003. Sugars tied to the spot. Nature. 421 (6920): 219–20. doi:10.1038/421219a. ISSN 0028-0836. PMID 12529622
7. ↑ Maton, Anthea; Hopkins, Jean; McLaughlin, Charles William; Johnson, Susan; Quon Warner, Maryanna; Lahart, David; Wright, Jill D. 1993. Human Biology and Health. Prentice Hall. Englewood Cliffs, New Jersey, USA. str. 52–59. ISBN 0-13-981176-1