Venecijanski jezik

Ovo je članak o venecijanskom jeziku. Za članak o izumrlom jeziku pogledajte članak Venetski jezik.

Venecijanski jezik (talian, venet, veneto, vèneto; ISO 639-3: vec), jezik Venecijanaca, jedan od pet galoitalskih jezika iz sjeveroistočne Italije (u regijama Veneto, Trident, Furlanija-Julijska krajina) i susjednim krajevima Slovenije i poluotoku Istri i u Rijeci u Hrvatskoj,^[1][2] i također u Brazilu. U Italiji govori se od Verone na zapadu, južno do rijeke Po, istočno do Furlanije i sjeverno do Trenta.^[1]

Ima nekoliko dijalekata, od kojih se bisiacco (bizjački dijalekt) govori u provinciji Gorici, u kraju zvanom Bisiacaria. Venecijanci sebe smatraju različitima od Talijana, narod koji ima posebnu kulturu, povijest i jezik. Preko 3 900 000 govornika u Italiji (2007.) i oko 50 000 u Hrvatskoj. U Brazilu se njime služi 4 000 000 ljudi (2006. Palmerini and Silva) u državama Rio Grande do Sul i Santa Catarina.^[3]

1. ↑ ^{a b} Lengua Veneta – Istituto Lingua Veneta – ente autonomo di tutela e diffusione della lingua veneta (talijanski). Pristupljeno 29. siječnja 2023.
2. ↑ CRS | Centro di ricerche storiche | Centar za povijesna istraživanja | Središče za zgodovinska raziskovanja. crsrv.org (talijanski). Pristupljeno 29. siječnja 2023.
3. ↑ Ethnologue (16. izdanje)