Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors.
Please consider supporting us by disabling your ad blocker.
Vlaho Bukovac
| Vlaho Bukovac | |
| moderna | |
|---|---|
 Vlaho Bukovac (autoportret, 1914.) | |
| Rođenje | 4. srpnja 1855., Cavtat, Hrvatska |
| Smrt | 23. travnja 1922., Prag, Češka |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Utjecao | Bela Čikoš Sesija, Oton Iveković, Ivan Tišov, Robert Frangeš-Mihanović, Rudolf Valdec, Robert Auer |
| Utjecali | Alexandre Cabanel |
| Poznata djela | Sultanija, La grande Iza, Gundulićev san, Hrvatski narodni preporod (svečani zastor), Crnogorka, Ružičasti san |
| Potpis | 
|
| Portal o životopisima | |
Vlaho Bukovac (Biagio Faggioni) (Cavtat, 4. srpnja 1855. – Prag, 23. travnja 1922.), bio je hrvatski slikar. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih slikara.[1]
Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red najplodnijih hrvatskih slikara. Prošao je slikarske faze od akademizma, realizma, impresionizma i simbolizma do moderne. Osobito je poznat i priznat po portretima. Najistaknutiji hrvatski slikar na prijelazu s 19. na 20. stoljeće.
- ↑ Nina Ožegović, Igor Zidić šalje Bukovca u Haag, nacional.hr. Članak u Nacionalu (br. 638, 5. veljače 2008.) povodom Bukovčeve izložbe u Haagu 2008.
Previous Page Next Page
