Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors.
Please consider supporting us by disabling your ad blocker.
Vodik
| Vodik | ||
|---|---|---|
|
| ||
| Osnovna svojstva | ||
Element Simbol Atomski broj |
Vodik H 1 | |
| Kemijska skupina | nemetali | |
| Grupa, perioda, Blok | 1, 1, s | |
| Izgled | bezbojni plin | |
| Gustoća1 | 0,08988 kg/m3 | |
| Tvrdoća | - | |
| Specifični toplinski kapacitet (cp ili cV)2 |
(25 °C) (H2) 28.836 J mol–1 K–1 | |
| Talište | −259,14 °C | |
| Vrelište3 | −252,87 °C | |
| Toplina taljenja | (H2) 0,117 kJ mol-1 | |
| Toplina isparavanja | (H2) 0,904 kJ mol-1 | |
|
1 pri standardnom tlaku i temperaturi | ||
| Atomska svojstva | ||
| Atomska masa | 1,00794(7) | |
| Elektronska konfiguracija | [[[|]]] 1s1 | |
Vodik je kemijski element atomskog (rednog) broja 1 i atomske mase 1,00794(7). U periodnom sustavu elemenata predstavlja ga simbol H.
Vodik nema određen položaj u periodnom sustavu. Ima jedan valentni elektron, kao alkalijski metali, a od njih se razlikuje mnogo većom energijom ionizacije. Za stabilnu elektronsku konfiguraciju nedostaje mu jedan elektron. Vodik bi se mogao smatrati halogenim elementom, ali ima manju elektronegativnost i afinitet prema elektronu, stoga se proučava zasebno. Čini 75% vidljive mase svemira i ishodišna je tvar iz koje su nuklearnom fuzijom nastali ostali elementi. Zvijezde u glavnom nizu sastoje se uglavnom od vodika u obliku plazme. Elementarni se vodik na Zemlji nalazi u vrlo malim količinama.[1]
Elementarni se vodik sastoji od običnog vodika (procija (P)) (>99,98%), a ostatak (gotovo 0,02%) čini teški vodik (deuterij (D)) s tragovima superteškog vodika (tricija (T)). Vodik stvara kemijske veze s najviše elemenata, posebno u organskim tvarima. Pri standardnom tlaku i temperaturi, vodik je plin bez boje, mirisa i okusa, 14,4 puta lakši od zraka, neotrovan je. Slabo je topljiv u polarnim, a dobro u nepolarnim otapalima.
Industrijski se najviše dobiva iz zemnog plina, a rjeđe elektrolizom vode. Najviše se koristi u proizvodnji fosilnih goriva (hidrokrekiranje – povećanje kvalitete goriva) i za dobivanje amonijaka (proizvodnja umjetnih goriva). U metalurgiji nije baš poželjan jer mnoge metale čini lomljivim i krtim, dakle stvara poteškoće u izgradnji cjevovoda i metalnih spremnika.[2][3]
Previous Page Next Page
