Willard Boyle

Willard Boyle
Rođenje	19. kolovoza 1924. Amherst, Nova Škotska, Kanada
Smrt	7. svibnja 2011. Wallace, Nova Škotska, Kanada
Državljanstvo	Kanada, SAD
Polje	Fizika
Institucija	Bell Labs
Alma mater	Sveučilište McGill u Montrealu
Poznat po	Izum optičkoga senzora od poluvodičkih dioda (CCD) za digitalne kamere
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za fiziku (2009.)
Portal o životopisima

Willard Boyle (Amherst, Nova Škotska, 19. kolovoza 1924. – Wallace, Nova Škotska, 7. svibnja 2011.), kanadski fizičar. Diplomirao (1948.) i doktorirao (1950.) na Sveučilištu McGill u Montrealu. Radio, s kraćim prekidima, za tvrtku Bell Laboratories (od 1959. do 1979.), u kojoj je bio ravnatelj (od 1975. do 1979.). Sudjelovao u svemirskom programu Apollo (od 1962. do 1964.). Bavio se istraživanjem poluvodiča i razvojem lasera i integriranih strujnih krugova. Izumio rubinski laser (1962.), prvi laser koji je kontinuirano mogao emitirati svjetlost, svjetlosni senzor koji je zamijenio film kao medij za snimanje (u fotografiji, filmu, astronomiji i drugom). Za izum optičkoga senzora od poluvodičkih dioda (CCD) s G. E. Smithom dobio Nobelovu nagradu za fiziku 2009. (te je godine nagrađen i Ch. Kao).^[1]

1. ↑ Boyle, Willard, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.