Wim Duisenberg | |
---|---|
![]() | |
![]() potpis | |
Rođenje | 09. srpnja 1935. |
Zanimanje | ekonomist |
Predsjednik Europske središnje banke | |
1. lipnja 1998. – 01. studenog 2003. | |
Nasljednik | Jean-Claude Trichet |
Predsjednik Nizozemske centralne banke | |
01. siječnja 1982. – 1. srpnja 1997. | |
Prethodnik | Jelle Zijlstra |
Nasljednik | Nout Wellink |
Willem Frederik "Wim" Duisenberg (Heerenveen, 9. srpnja 1935. – Faucon, 31. srpnja 2005.) bio je nizozemski političar Laburističke stranke (PvdA) i ekonomist i prvi predsjednik Europske središnje banke od 1. lipnja 1998. do 1. studenoga 2003.[1]
Duisenberg je studirao ekonomiju na Sveučilištu u Groningenu, stekavši magisterij ekonomije i bavio se istraživačkim radom u svojoj alma mater i kasnije doktorirao u području ekonomijiže razvoja. Duisenberg je radio kao financijski analitičar za Međunarodni monetarni fond (MMF) od siječnja 1966. do ožujka 1969. i kao ekonomist nizozemske Centralne banke (DNB) od ožujka 1969. do veljače 1970. Radio je kao profesor makroekonomije na Sveučilištu u Amsterdamu od veljače 1970. do svibnja 1973. godine. Nakon izbora 1972. Duisenberg je imenovan ministrom financija u kabinetu Den Uyl te je preuzeo dužnost 11. svibnja 1973. Vlada Den Uyl je pala pred sam kraj mandata. Nakon izbora 1977. Duisenberg je izabran za člana Zastupničkog doma u kojem je služio od 8. lipnja 1977. do 8. rujna 1977. i ponovno od 16. siječnja 1978. i služio je kao predvodnik i glasnogovornik za financije. U lipnju 1978. Duisenberg je neočekivano najavio umirovljenje i dao ostavku u Zastupničkom domu 28. lipnja 1978. Duisenberg se povukao iz aktivne politike sa samo 42 godine i aktivirao se u privatnom sektoru kao direktor nizozemske banke Rabobank. U studenom 1981. Duisenberg je nominiran za predsjednika nizozemske Centralne banke te stupa na dužnost 1. siječnja 1982. U lipnju 1997. Duisenberg postaje kandidat za predsjednika Europskog monetarnog instituta (EMI), te stupa na dužnost 1. srpnja 1997. U svibnju 1998. EMI postaje Europska središnja banka (ECB), a Duisenberg je imenovan prvim njenim predsjednikom koji je obnašao dužnost od 1. lipnja 1998. do 1. studenoga 2003.
Duisenberg se drugi put povukao iz aktivne politike sa 68 godina i ponovno se aktivirao u privatnom i javnom sektoru kao korporativni i neprofitni direktor te je služio u nekoliko državnih povjerenstava i vijeća u ime vlade. Nakon umirovljenja, Duisenberg je nastavio biti aktivan kao zagovornik i lobist za uravnoteženi državni proračun, financijsku regulaciju i više europskih integracija. Duisenberg je bio poznat po svojim sposobnostima vještog menadžera i djelotvornog pregovarača te je nastavio komentirati politička pitanja sve do svoje smrti od srčanog udara u srpnju 2005. u dobi od 70 godina. Kad je bio imenovan u svojoj 37. godini života, bio je najmlađi nizozemski ministar financija.[2][3]